ŽUPANJA, Haskap, kozja krv ili modra kozokrvina (Lonicera caerulea var. kamtschatica) jagodičasta je voćna vrsta podrijetlom iz sjeveroistočne Azije. U prirodi raste u Rusiji (Kamčatka i Sibir), Kini i Japanu (otok Hokaido). U tim zemljama postoji duga tradicija uzgoja te voćne vrste, a u novije vrijeme se sve više uzgaja i u Poljskoj i Slovačkoj. U Hrvatskoj su zasađene tek manje površine, a među onim Hrvatima koji su se odlučili okušati u uzgoju te voćne kulture je i Nikola Gurov iz Županje, čija je obitelj još prije tri godine haskap zasadila na oko pola hektara poljoprivredne površine nedaleko same Županje, a ovih dana raduju se i prvom urodu.
“Još odmalena sam zavolio zemlju, pomažući svojoj obitelji u vrtu. Iako su mi govorili “Nemoj Nikola toliko raditi, zamjerit će ti se zemlja pa kasnije nećeš htjeti raditi na njoj”, ja sam bio uporan te i danas pronalazim dovoljno razloga da ne odustanem od slavonske crnice”, priča ovaj 22-godišnji Županjac, student Fakulteta Agrobiotehničkih znanosti izu Osijeka dok se prijateljima i članovima obitelji bere prve plodove nasada haskapa.
Kaže kako nakon završetka fakulteta ne misli tražiti sreću u bijelom svijetu već ostati u Županji i baviti se poljoprivredom iako je to tvornica pod otvorenim nebom i nikada ne znaš koja godina što ti donosi.
“Kad sam krenuo na fakultet s ocem sam počeo obilaziti sajmove i na sajmu u Bjelovaru smo se po prvi put sreli s haskapom i tako je sve krenulo. U Hrvatskoj su pod ovom kulturom jako male površine, a mi imamo na pola hektara zasađeno oko 1200 grmova. Iduće godine očekujemo puni rod i tada planiramo zaposliti i desetak radnika jer je riječ uglavnom o kulturi koja zahtjeva dosta fizičkog rada”, priča dok pokazuje svježe bobice koje su, kako napominje, prava mala energetska bomba.
Haskap je otporan na niske temperature te tijekom zime može podnijeti od -45 do -47 °C, bez značajnijih oštećenja biljke dok otvoreni cvjetovi mogu podnijeti čak do -10 °C. Plod dozrijeva već u svibnju. Meso je tamnoljubičaste boje, teksture slične kiviju, a okus podsjeća na borovnicu. U pravilu, rađa svake godine, a plod dozrijeva već u svibnju. Rano dolazi u rod. U trećoj godini po grmu rodi od 0,5 do 1 kg, a u punom rodu grm haskapa može dati 3 do 5 kg ploda.
“Haskap se najčešće konzumira sirov, a mogu se od njega praviti i džemovi, želei, osvježavajuća pića ili se dodaje u zamrznute i fermentirane mliječne proizvode. Neki dan smo pravili sladoled koji se pokazao odličnim. Inače, bobice su bogat izvor vitamina C, a imaju i antikancerogena, antimutagena, protuupalna i protualergijska svojstva te se koristi kod hipertenzije, bolesti jetre i drugih oboljenja”, kaže Nikola Gurov koji je ljubav prema poljoprivredi naslijedio od djeda i oca Danijela, snimatelja HRT-a koji i sam svaki slobodan trenutak koristi za rad za zemlji i održavanju obližnjeg šljivika koji je ove godine urodom malo i podbacio, ali, kako kaže, nešto će se nabrati.
Nikola dobacuje kako rad na zemlji i njega najviše opušta te svaki slobodan trenutak od fakultetskih obveza koristi za dolazak u Županju u kojoj, kaže, vidi svoju budućnost. “U narednim godinama kroz mjere Europske unije planiram proširiti postojeće nasade i pokušati krenuti prema ozbiljnoj proizvodnji. Ove godine očekujemo urod haskapa od oko 200 grama po grmu, ali već nagodinu i do dva do tri kilograma”, poručuje Nikola dodajući kako se sve više mladih poljoprivrednika okreće novim uzgojnim kulturama visoke rodnosti i moguće zarade nauštrb tradicionalnom ratarenju i sjetvi pšenice ili kukuruza. “S kulturama kao što je haskap ne moraš imati neke velike poljoprivredne površine. Slična je stvar i s nekim drugim kulturama poput šparoga ili jagoda i to je prilika za sve one koji nemaju u posjedu hektare i hektare zemlje. Voćarstvo, prvenstveno uzgoj šljive i haskapa moja je budućnost i tu se vidim. U tome imam veliku podršku obitelji koja mi puno znači i uz volju i želju, koju imam, te stručne spoznaje o načinima uzgoja, koje će mi omogućiti fakultetsko obrazovanje i stručno usavršavanje, ne bojim se za budućnost. Za zemlju i rad na zemlji uvijek sam do sada pronalazio vremena, a zbog te ljubavi trpjeli su i trpe i izlasci s prijateljima i vršnjacima. Umjesto u kafić, uvijek radije odaberem odlazak u voćnjak gdje pronalazim mir gledajući kako voćke napreduju tako da i prijatelji već znaju gdje me mogu najprije naći”, kaže ovaj mladi Županjac uvjeren u vlastitu budućnost u rodnom gradu i na zemlji za koju je, kako sam kaže, neraskidivo vezan još od malih nogu, a ta ljubav, čini se, i danas traje dok postaje zreo i odgovoran muškarac, vjeran vlastitom zavičaju.
