Prema smjernicama i sugestijama Ministarstva obrazovanja Vlade RH nova mreža osnovnih škola na području Vukovarsko-srijemske županije donijeti će radikalne promjene kada je u pitanju osnovno školsko obrazovanje. Prema tim smjernicama u županiji će, ako ne dože do nekih promjena, tijekom narednih godina biti zatvorene sve osnovne škole koje imaju manje od 150 učenika. Plastično rečeno, prema trenutačnim podacima, od 41 škole kojima je osnivač Vukovarsko-srijemska županija biti će zatvoreno njih 16. Isto tako biti će zatvoreno i 37 malih područnih škola. Rekla je to županijska pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Vukovarsko-srijemske županije Jadranka Mustapić Karlić napominjući kako se županija ne slaže sa takvim prijedlogom. A, kakva je situacija u školama naše županije govori i podatak da je ove školske godine, u odnosu na godinu dana ranije, upisano oko 1100 učenika manje!!! To je trend koji se ponavlja već godinama i prema kojemu su smjernice Ministarstva možda i opravdane. Jer, kada se gleda na taj način, škole su više nego poluprazne. Djece je sve manje pri čemu broj zaposlenih mora ostati isti kako bi se nastava mogla organizirati te samim tim postaje sve skuplje pokrivati njihove troškove. Kako god činovnici iz Zagreba i ovaj put pokazali su kako na sve gledaju onako hladno, poput bankara, očigledno ne razmišljajući što gašenje škole znači za jedno selo i kakve su sve posljedice. Kada bi razmišljali ili imali barem malo nekakvog iskustva, i pri tome ne bi gledali samo brojke, onda bi znali da svako gašenje škole znači i vrlo brzu smrt za to selo te će takav potez samo ubrzati iseljavanje kojemu smo već godinama izloženi. Kada bi razmišljali onda bi pronašli načina da te škole, uz svjesna gubitka, ostave na životu dokle god je to moguće i to po cijenu još većih gubitaka. Tražili bi načine kako da se iste te škole popune i u ta sela na neki način vrati život. Ako u tome i ne bi uspjeli onda barem ne bi bili ti koji bi u njihov lijes udarili onaj posljednji čavao. Uostalom, u ovih 28 godina hrvatske neovisnosti pokazalo se nebrojeno puta kako država ima novaca za sve i svašta bez obzira na gubitke koji su se slagali. Dovoljno je sjetiti se brodogradilišta, bojanja tunela, privatizacija, pokrivanja raznih dugovanja i propalih projekata ali i svega drugoga čemu smo svjedočili na što su otišle desetine milijardi kuna. Sada kada su u pitanju djeca, na koju se toliko puta svi pozivaju, nema novca i mora se gledati ekonomski aspekt. Ista ta ekonomska isplativost nije se gledala kada su se obnavljale i uređivale škole, nabavljala oprema, najavljivali tableti i tko zna što sve još. Svi oni moraju biti svjesni kako učenici i zaposlenici tih škola, kao niti mještani sela, nisu niti najmanje krivi što nitko iz Zagreba nije pronašao načina i omogućio da oživi ove dijelove Hrvatske pogođene ratom. Još jednom se pokazalo, možda i na najbolji način, kako i na koji način zapravo Zagreb gleda na sve što se događa izvan metropole. Iz udobnih fotelja, luksuznih vozila, prepunih škola i punih računa teško se poistovjetiti sa problemima običnog malog čovjeka koji gleda kako da preživi tražeći načine da ostane u svome selu. U svemu ovome što se događa i najavljuje ne treba amnestirati niti lokalne i županijske vlasti koje su svih ovih godina bili tihi, neaktivni i očigledno nedorasli dužnostima koje su preuzeli s obzirom da su izostajale ideje i konkretni projekti. Odluka o zatvaranju škola još uvijek nije konačna tako da je sada na istim tim općinskim, gradskim i županijskim čelnicima da konačno podignu glas i ne dozvole tako nešto da se i dogodi. Vrijeme da shvate kako oni na tim mjestima nisu radi sebe i svojih obitelji, kumova i prijatelja nego svih građana Vukovarsko-srijemske županije. Pri tome je, ako su pravi, nekada potrebno dignuti glas i protiv čelnika svoje stranke. Jesu li pravi ili nisu vidjet ćemo vrlo brzo.
