VINKOVCI, U proteklih nekoliko godina na klupi Cibalije izmijenilo se više trenera koji su sa više ili manje uspjeha predvodili ovaj vinkovački klub. Jedan od njih je i Zoran Tomić koji je Cibaliju predvodio na klupi juniorske momčadi, a onda i seniorske momčadi u 2. HNL. Poslije odigranih 7-8 kola, odnosno jednog poraza i jedne neriješene utakmice, Tomić je dao ostavku. Zoran Tomić je bivši igrač Dinama Vinkovci i jedan od najboljih igrača prijeratne momčadi Sloge iz Vukovara. Poslije igračke karijere postao je uspješan odvjetnik, stručnjak za korporativno krizno upravljanje te je završio trenersku Akademiju HNS-a i stekao UEFA-Pro licencu za trenera i Sportskog direktora. U posljednje vrijeme je s partnerima postao najveći mali dioničar HNK Cibalia. U međuvremenu njegovo ime se spominjalo i na proslavi 101. rođendana kluba što je i bio povod za naš kratak razgovor s njim.
Prije nekoliko godina bili ste angažirani u HNK Cibaliji najprije kao trener juniora, a pola godine i trener prve momčadi?
-Cibalija je tada bila prvoligaš. Prva HNL juniora je bila vrlo zahtjevna i mi smo se plasirali u sredini prvoligaške tablice. Međutim, taj moj rad je obilježila teška financijska kriza u Cibaliji pa sam morao iz vlastitog džepa kupovati lopte za trening, kopačke djeci, gorivo za kosilice, prašak za pranje opreme, sokove za djecu… Znao sam platiti i autobus za putovanje, često sam morao posuditi kolegama trenerima novac jer nisu dobivali plaće. Kada sam vidio u kakvim neljudskim uvjetima juniori i kadeti spavaju u sobama na stadionu značajnim sam vlastitim sredstvima uredio i opremio te prostore. Sva ta moja vlastita financijska sredstva nikada nisam potraživao od Cibalije.
Kako ste postali trener seniorske momčadi?
-Kada je Cibalia ispala iz prve lige ja sam imenovan za trenera prve momčadi. Klub je ponovno bio u besparici ali sam uspio složiti mladu momčad prvenstveno od igrača iz slavonskog bazena koja je bila hit druge lige. Usprkos svemu tome jedan dio navijača je reagirao uvredama i pogrdama, te me prisilio na ostavku i odstupanje smjesta trenera.
Kako to objašnjavate?
-Zamjerio sam se određenim interesnim skupinama jer nisam udovoljavao njihovim željama i zahtjevima glede davanja velikih ugovora nekim igračima i njihovim astronomskim plaćama. Zar je normalno da jedan igrač ima plaću 25-30.000 kuna, a klub nema za ručak igračima. Oni su to svoje nezadovoljstvo suptilno i lukavo preko roditelja, menadžera i obitelji prenijeli na dio navijača tako da sam ja preko noći postao zlo i negativan lik na transparentima i glavni krivac za dvadesetogodišnje propadanje Cibalije.
Na koji način ste postali najveći mali dioničar HNK Cibalije?
-U posljednjih nekoliko godina je moja tvrtka, sa partnerima, od 10-ak malih dioničara na tržištu otkupila oko 20% dionica i dio Cibalijinih potraživanja ali s tim portfeljom ni u kakvom obliku ne sudjelujemo u upravljanju klubom. Dio tih potraživanja smo naplatili ali smo ih odmah uložili za otkup dionica. Međutim, i to naglašavam, da smo još prošle godine poslali pismeni Sporazum Cibaliji o otpustu značajnog iznosa duga, ali začudo do danas nismo dobili nikakav odgovor, i mi ga još uvijek čekamo. Također sam osobno u nekoliko navrata na zahtjev gradonačelnika Vinkovaca Ivana Bosančića pomogao da se Cibalija odblokira da se spriječi stečaj i gašenje.
Kako vidite budućnost Cibalije:
-Cibalija je sa ovim korona virusom dobila novu šansu jer bi zasigurno ispala iz II lige. Vidim da vlasnici ulažu velike napore da klub opstane, ali za opstanak nogometnog kluba to nije dovoljno, najvažnije je sportsko upravljanje i sportski rezultat. Nogomet je postao veliki biznis, a u zadnja dva desetljeća Cibalija je, unatoč tradiciji i iskustvu, pokazala veliki deficit i neznanje u osnovnim principima sportskog i korporativnog upravljanja. Potrebna je nova poslovna paradigma i potpuni zaokret u upravljanju. U svakom pa i najmanjem poslu prvo treba zaraditi Cibalia, pa onda menadžeri, posrednici, igrači i drugi, ali na žalost to do sada nije bilo tako. Trebamo vidjeti kako se upravlja u NK Osijeku i NK Rijeci. I tim klubovima financijski pomažu i Grad Rijeka i Grad Osijek, ali odluke donose isključivo Mišković i Meštrović i nogometni biznis cvjeta.
