Prva stvar na koju pomislimo na spomen Božića jest kićenje božićnog drvca i pokloni koje će nas ispod njega dočekati. Božićni pokloni usko su povezani s kršćanskim događajem rođenja Isusa, dana na koji je Isus primio poklone od sveta tri kralja, a koji do danas slavimo kao Božić, što označava umanjenicu od Boga – Isusa Krista.
Za razliku od tradicije božićnog darivanja za koju je jasno kako je preuzeta iz Biblije, shvaćanja zašto kitimo božićno drvce ostala su nerazjašnjenja do danas. Postoji nekoliko teorija i mitova o tome kada i kako je započeo ovaj običaj te zbog čega ga je usvojila Katolička crkve kao dio slavljenja Isusova rođenja.
Iako ne postoji direktna poveznica između božićnog drvca i kršćanstva, drvce, točnije bor, zapravo predstavlja vezu između Boga i čovjeka, a kiteći ga Bogu odajemo počast, što se često smatra usvojenom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Također, drvce predstavlja i čovjekovu prolaznost. Ljudi i drvce puštaju korijenje i dižu se u zrak, no ljudski život je baš poput drvca prolazan. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer je zimzeleno drveće ravnije pa je time i simbolika veća. Ipak ova teorija ne objašnjava u potpunosti zbog čega kitimo bor.
Vjeruje se kako su ukrašavanje božićnog drvca započeli luterani u Njemačkoj u 16. stoljeću, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta. Iako se u početku drvce kitilo plodovima i papirom, s vremenom su se ukrasi mijenjali, a pojavom konzumerizma važnost bogato okićenog božićnog drvca poprimilo je veće razmjere i zadobilo simpatije sljedbenika i u nekršćanskim zemljama. Iako brojni vjernici diljem svijeta prakticiraju kićenje bora kao neizbježan obiteljski običaj za badnju večer, domovina ove božićne tradicije nije još uvijek poznata.
Jedna od legendi govori o engleskom propovjedniku koji je u 7. stoljeću došao u Njemačku propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraćeni su pogani štovali to stablo, a dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta.
Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama, dok je u srednjem vijeku u nekim dijelovima Europe postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvama za vrijeme Božića, tijekom koje bi se na stablo vješale jabuke kao simbol spoznaje dobra i zla prema biblijskoj priči o Adamu i Evi.
Mnogi vjeruju kako se pravi razlog kićenja bora na Badnjak krije u rimskoj povijesti. Prema ostavštini rimskih pisaca Rimljani su kao i u svemu uvijek pretjerivali, pa su tako kitili sva drvca koja su našli za vrijeme slavljenja rođenja boga Sunca. Taj se običaj proširio na sve zemlje koje su Rimljani osvojili, a smatra se kako se svidio i katoličkoj Crkvi koja je ovim običajem počela svetkovati Krista.
Običaj kićenja bora kod nas se pojavio sredinom 19. stoljeća
U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira na to što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak. U početku su se ukrašavala bjelogorična stabla, i to najčešće voćkama, a kasnije su se zimzelena stabla ukrašavala ukrasima od papira i raznim slasticama poput pozlaćenih oraha i lješnjaka. Često su se na drvce stavljale i svijeće koje su još od Rimskog Carstva simbol nade i božanstva.
Oni imućniji imali su posebne figurice kojima su kitili svoja drvca, a s godinama raskošna drvca bogato ukrašena kuglicama i lampicama postala su temeljan dio božićnog drvca u svim kućanstvima. Ispod drvca redovito su se stavljale jaslice, najčešće izrađene od drva, koje oslikavaju Isusovo rođenje u štalici. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu kraj otoka Krka, a potječu iz 17. stoljeća, dok se godišnje u Hrvatskoj proizvede otprilike 500.000 božićnih drvca.
Iako je svima dobro poznato kada se bor kiti, mnogima je još uvijek nejasno kada ga točno treba pospremiti. Iako mnogi bor okite i danima prije same badnje večeri te ga drže kraće nego što bi zapravo trebali, prema katoličkim pravilima bor bi trebalo kititi na Badnjak i držati ga okićenog sve do nedjelje nakon blagdana Sveta tri kralja ili Bogojavljenja, bez obzira na početak pravoslavnog Božića.
Izvor: tportal.hr/Iva Butković
