Proteklih dana cijela Hrvatska svjedoči još jednoj aferi u nizu afera ministara iz Vlada Andreja Plenkovića iz kojih je do sada smijenjeno ili je samo otišlo 22 ministra. Počelo je sve s porukama koje su razmjenjivale bivša ministrica Gabrijela Žalac i bivša državna tajnica Josipa Rimac, sada obje optuženice Uskoka, u kojima se spominje i izvjesni A.P. za koga svi misle da se radi o Andreju Plenkoviću. Nastavilo se s objavljivanjem prepiske i drugih ministara, saborskih zastupnika, glasnogovornika Vlade, predsjednika Uprave Hrvatskih šuma… Mediji navode kako se radi o tisućama poruka tako da zapravo nitko ne zna čije će ime još osvanuti u njima. Sve te poruke govore u kakvom je stanju Hrvatska danas, odnosno kakvo je zapravo stanje društva i kako se neke stvari rješavaju. Poruke su pokazale kako jedan poziv „prave osobe“ (ministra, glasnogovornika, saborskog zastupnika…) rješava pitanje zaposlenja. Prema tim porukama dovoljno je bilo reći ime i prezime osobe da ona već sutra bude zaposlena na dobro plaćeno radno mjesto. Svakako da je preduvjet tome da se radi o provjerenoj i podobnoj osobi, svakako članu određene političke strane… Koliko je ista ta ista osoba sposobna, zna i hoće raditi, ima potrebnih znanja i ostaloga je manje važno jer ipak radi se o poslu u državnim tvrtkama tako da će i toga još jednoga uhljeba, u nizu sličnih, plaćati građani Republike Hrvatske. Da netko to plaća iz svoga džepa vjerojatno bi prethodno na tržištu tražio najbolje kandidate ali ovako ih nije briga jer ne radi se o njihovom novcu nego novcu svih nas. Međutim, koliko god ta saznanja u 2023. godini, i u državi koja je članica Europske unije, bila šokantna sve to zapravo nije ništa novo. Htjeli priznati ili ne na isti način se radi u cijeloj Hrvatskoj, bez obzira tko tamo obnaša vlast, ili barem u njenom najvećem dijelu. Danas su načelnici općina, gradonačelnici i župani „mali bogovi“ koji odlučuju o svemu. Slijedom toga svi se možemo sjetiti barem nekoga od imena za koje se čulo da je preko veze, kumovske, obiteljske ili stranačke, dobio posao. Kada je riječ o istoku Hrvatske zna se o pročelnicima u općinama, gradovima i županijama, za koje se znalo da će to postati i nekoliko mjeseci ranije. Neki su čak i po mjesec dva ranije to objavili i slavili i tvrtki u kojoj su do tada radili. Svaki put je bio raspisan natječaj ali što je to osim običnog teksta na papiru koji se lako zaobiđe a da opet sve bude „zakonski čisto“. Neki od pročelnika i zaposlenika jedinica lokalne ili regionalne samouprave su to postali, a da nitko nije niti znao kada je i gdje natječaj objavljen. Međutim, ne treba sumnjati da je natječaj ipak bio objavljen u nekom glasilu u Dubrovniku, Puli ili Splitu koje Slavonci redovito i temeljito čitaju. I tu se također ne gleda o nečijoj sposobnosti ili znanju jer da se gleda ne bi, primjera radi, resor zdravstva preuzimao pravnik koji o zdravstvu zna da postoje liječnici i medicinske sestre, injekcije i tablete. U nekim su slučajevima lokalni i regionalni šerifi bili još originalniji pa se uz objašnjenje o povećanju opsega posla išlo u ustrojavanje novih odjela. Kad ase to prevede bilo je potrebno nekoga, radi koalicije ili unutarstranačkog mira, zbrinuti na neko visoko i dobro plaćeno mjesto. Kada bi ta koalicija pukla, ili se dogodili novi nemiri unutar stranke, uvijek postoji mogućnost da se odjel ugasi ili pripoji nekom drugome. Kako god i u tim slučajevima je nevažno tko i koliko zna, koliko je tko sposoban, ima iskustva ili želi raditi jer sve to plaćaju porezni obveznici. Bitna je obiteljska ili kumovska veza ili stranačka pripadnost i onda je sve moguće. Na kraju može se samo reći da kada se sve to vidi nikoga ne treba čuditi što su i Slavonija i Hrvatska u takvom stanju u kakvom jesu jer se ne biraju kvalitetni i sposobni kadrovi, koji bi mogli nešto napraviti, nego oni podobni. Stoga nikoga ne treba čuditi kada se čuje da mladi i obrazovani kadrovi napuštaju Hrvatsku i odlaze trbuhom za kruhom i kada se nitko ne javlja na natječaje. Zašto bi se i javljali kada se unaprijed zna tko će dobiti određeni posao i zasjesti na neko dobro plaćeno mjesto. Ono što je najgore u svemu tome je što veliki broj tih imenovanih i izabranih bez politike ništa i nigdje ne bi mogao raditi jer da jeste ne bi se niti pozivao na veze i vezice. Ako su već toliko kvalitetni i sposobni kadrovi zašto nitko od njih nije iskoristio poticaje države i otvorio svoje firme te tako pokazao svoje sposobnosti i znanja. Nije jer su i ta znanja i te sposobnosti vrlo upitne, a i ovako je sigurnije, udobnije i lakše. Nažalost, još jedna priča iz Hrvatske.
