VINKOVCI, Naizgled malim, ali zamjetnim intervencijama u prostoru, vinkovačke gradske vlasti unazad nekoliko godina sustavno mjenjaju urbano lice Vinkovaca, pretvarajući niz godina zapuštene površine s kojima se jednostavno nije znalo što bi i kako, u smislene prostore ugodnog življenja. U zadnje tri godine uređen je i preoblikovan tako prostor ispred nekadašnje PIK-ove zgrade koja sama nažalost još uvijek zjapi prazna, a interveniralo se i u prostor na samom kraju Glagoljaške ulice, koji od predprošle godine krasi malo odmorište s fontanom. Jedan od većih zahvata bilo je preuređenje gradskog parka, u međupauzama “napadale” su se gradske ulice, parkirališta i pješačke staze, a sada je na red došao već punih 30 godina neuređen prostor na uglu Ulice Jurja Dalmatinca i Kralja Zvonimira, na kojem se prije Domovinskog rata nalazilo jedno od dva gradska kina, ono manje, koje se Vinkovčani zbog toga i najčešće zvali Malo kino ili službenog naziva Narodno kino.
Puna tri desetljeća je taj prostor bio zapušten i neuređen, korišten i kao ilegalni parkirališni prostor. Nije poznato kada je na toj lokaciji izgrađena obiteljska zgrada čiji je južni dio 1960. godine Rješenjem komisije za nacionalizaciju pri općinskom Narodnom odboru nacionaliziran kao poslovna zgrada koja se sastoji od kino dvorane površine 216 m 2 , čekaonice površine 57 m 2 i prodavaonice površine 18 m 2 . Kada se sagledaju te površine, nije se drugačije niti moglo zvati nego Malo kino. Prema nekim izvorima, prvo ime kina bilo je Uranija, kasnije Kapetanić, a nakon Drugog svjetskog rata Narodno kino. U Domovinskom ratu i granatiranju Vinkovaca, Malo kino izgorjelo je i vrlo brzo srušeno, kao i nedaleko tzv. Veliko kino, službenog naziva Crvena zvijezda. I tako su Vinkovci ostali bez ijednog kina, a nemaju ga niti danas.
Kako bi se sačuvala kolektivna memorija na postojanje kina na uglu Ulice Jurja Dalmatinca i Kralja Zvonimira, iz vinkovačke gradske uprave krenuli su u ovih dana u uređenje cijelog prostora s ciljem da ga se u konačnici oplemeni i uredi kao javni zeleni prostor za predah i sjećanje.
Projektom je predviđeno opločenje tamnim i svijetlim betonskim pločama koje simboliziraju nekadašnje stolice kina (kao i kvadrate na hrvatskom grbu). Samo opločenje podne površine podijeljeno je na tri osnovna dijela: istočni dio, gdje se nekada nalazio ulazni prostor kina, središnji dio, gdje su nekada bili redovi kino-sjedalica i zapadni dio, gdje je nekada bilo kino – platno. Urbana oprema bit će vrlo jednostavna i u skladu s osnovnim geometrijskim likom – kvadratom. Zbog blizine križanja i ceste predviđen je i zeleni pojas, a hortikulturni radovi obavit će se na jesen.
Cijeli projekt predstavlja hommage brojnim zaljubljenicima u sedmu umjetnost koji su rado posjećivali projekcije u Malom, ali i obližnjem Velikom kinu, ne mareći za skučenost prostora, ne baš kristalno jasnu sliku i izostanak fino ugođenog i u današnje vrijeme precizno optimiziranog zvuka sa nizom efekata, više ili manje baseva, više ili manje distorzije. Sve je to ondašnjim kinoljupcima bilo u drugom planu i daleko iza onoga najbitnijega, izlaska i šetnje gradskim korzom prije i poslije kino predstave. Bilo je bitno biti viđen i vidjeti, barem okrznuti pogledom tajnu simpatiju, a film potom dođe kao gratis poklon u kojem se uživa i dugo prepričava.
