Hrvatsku javnost, a osobito mještane ovog bunara što je zaprimio savsku vodu prije gotovo tri godine ili, da se bolje razumijemo, stanovnike Gunje iznenadila je vijest kako će se smeće s drugog kraja zemlje, Dubrovnika, najposjećenijeg grada Hrvatske dovoziti upravo ovdje. Riječ je o četiri milijuna vrijednom ugovoru. I gle čuda, idu preko Bosne. Jer ono, tko šiša Bosnu. Tamo i onako čuvaju ovce, većina su puki čobani, veliki broj se nije još spustio s brda… Njima to neće smetati. Eto, tako oni razmišljaju. Pa nema smisla vući nekoliko kamiona opojnih miomirisa koji doslovno ruši s nogu po cestama Lijepe naše. Voziti to autocestom, prolaziti kroz tunele koji bi morali proći nadogradnju, odnosno sustav ventilacije i svaka dva mjeseca novo milijunsko ličenje svakog. Znate, kanta boje je kod nas par tisuća kuna. I tko kaže da nemamo dobar standard. I tako, ne narušavajući izgled naših prometnica, putujući kroz Bosnu dolazio bi do cilja. Pa oni mjesečno proizvedu otpada koliko ga Gunja ne može za godinu dana. Ali, parola je; “Ja sam svoju sreću pronašao u smeću” Fućkaš naftase, nalaznike geotermalnih izvora, rudnike zlata i sl. Ovo je uspjeh. Smeće. Tu je lova. Ili bolje rečeno, tu se pere lova. E sad, začuli smo i ideje sto bi sve bilo moguće napraviti tim novcem. Neke od njih su mrtvačnica, mezarje i nove staze kroz selo. Jasno, pogled u budućnost. To je ulaganje u biznis koji ce cvjetati. Jer od svih tih kombinacija mirisnih jedino nam i preostaje završiti u mrtvačnici, novom groblju ili mezarju. Pitate se kako se tu uklapa staza. Pa ipak, netko mora pratiti (ne)sretnog pokojnika na posljednji put. Mnogi s riječima, blago njemu nije se puno nadisao. Da stvar bude još i gora, čujem i svojevrsne životinje su protiv dovoženja otpada iz dragog nam Dubrovnika. Svjedoci tvrde kako su na postojećem gunjanskom odlagalištu štakori u štrajku, naglašavajući kako će, ako se situacija odvije na način koji ne žele, osnovati sindikat. Njima daju potporu i kolege iz Dubrovnika koji također štrajkuju. U strahu su da ce biti prisiljeni na imigraciju iz države, vjerojatno put Njemačke u bolje sutra. No, oni koji ostaju osnivaju stranku ŠTOS ili u prijevodu Štakori Traže Objed u Smeću. Putem iste u tražit će svoja prava. Koliko uspješno to ćemo tek vidjeti.
