Pjevač Miroslav Škoro objavio je danas svoju kandidaturu na predstojećim izborima za Pantovčak i na iznenađenje mnogih prodrmao uljuljkane lijeve i desne političke elite. Većina je očekivala da će Škoro u utrku ući s već provjerenim, otrcanim frazama poput onih da će postane li predsjednik Hrvatsku povesti u bolju budućnost i ekonomsko blagostanje, no od lakih nota, na kakve su navikli na njegovim koncertima, nije bilo ništa.
Od prve minute njegovog predstavljanja, svakome iole upućenom, bilo je jasno da se pjevač za ovu utakmicu dobro pripremio i da je vodu na svoj mlin skrenuo na najmanje očekivan način – kao čovjek kojeg narod bira i političkim elitama poručio da u konačnici narod ima moć. Jasno je stavio do znanja svima da se, pobijedi li, ne namjerava pomiriti s fikus ulogom i da si je u itinerar na prvo mjesto postavio ozbiljnu promjenu Ustava i povećanje ovlasti predsjednika.
Kao pravi desni suveren zacrtao si je ovlast raspisivanja referenduma, mogućnost stavljanja privremenog veta na zakone, pravo na sazivanje sjednice Vlade, ali i izbor ustavnih sudaca. A ukoliko ga političke elite budu ignorirale, poručio je , pozvati će narod da mu referendumom pomogne.
Već u prvim minutama govora podijelio je Škoro zemlju na dva dijela – napaćeni narod i korumpirane političare i jasno dao do znanja na koju se stranu on namjerava svrstati. Time je osim u desni, ozbiljno zagrabio i u centristički bazen biračkih glasova, te se kao alternativa ponudio svima onima kojima je pun kufer likova opterećenih korupcijskim aferama, poput ove najnovije ministra Lovre Kuščevića , što obećava neizvjesnu utrku u prvom krugu, jer su na te glasove računali Kolinda, bivši sudac Kolakušić, Pernar, ali i Milanović.
Odlučivši se za ovakav svjež, populistički pristup Škoro jedini kandidat koji se, otkada pamtimo, odlučio ne lagati narod. U njegovom govoru nema ni traga obećanjima o smanjenju i kresanju troškova ureda predsjednika, štednji, otvaranju novih radnih mjesta, idiličnoj budućnost i sličnim pričama koje smo navikli slušati. Za pretpostaviti je da biračko uho na takav pristup neće ostati imuno posebice ako se zna da je došao u vrijeme kada su velike stranke nagrižene korupcijskim aferama i unutrašnjim frakcijskim borbama za prevlast, a dva glavna predsjednička kandidata nemaju previše kredibiliteta u narodu koji vidi da ništa što su dosad obećali nisu ispunili.
O tom, potom koliko su Škorine želje i ciljevi realni, jer kada bi parlament pristao na takve promjene to bi značilo da uvelike razvlasti Vladu što je, ruku na srce, malo vjerojatno, ali njegove su poruke u narodu postigle svoj cilj – desno biračko tijelo je oduševljeno, a oni drugi su ga konačno ozbiljno shvatili.
