VUKOVAR, Upravo objavljeni rezultati regionalnog istraživanja Sindikata novinara Hrvatske (SNH) o seksualnom uznemiravanju žena u medijima pokazuju surovu stvarnost – novinarke rade u nesigurnom i neprijateljskom okruženju.
Podaci su brutalno jasni. Svaka druga medijska radnica doživjela je seksualno uznemiravanje, a najveći dio napada dolazi iz — vlastitih redakcija. Polovina slučajeva dolazi od kolega, trećina od nadređenih. Većina medija ni danas nema jasne procedure ni preventivne mjere, a 50 posto novinarki ne zna ni štite li ih mehanizmi na koje bi se trebale osloniti.
U državama koje vole reći da je novinarstvo „čuvar demokracije“, ispada da baš taj čuvar prečesto biva prepušten sam sebi. Istraživanje HND-a dodatno potvrđuje kako profesionalke u novinarstvu žive na dvije neprestane fronte.
Na terenu su to fizički napadi, prijetnje smrću (zabilježene kod 12,5% novinarki), sve agresivniji javni i politički diskurs koji novinare predstavlja kao mete. Od 2021. do 2024. prijavljeno je 86 napada i prijetnji novinarima i medijima — a to su samo oni slučajevi koji su stigli do prijave.
U redakcijama se suočavaju sa seksizmom, diskriminacijom, ignoriranjem radnih prava, sustavnim nepoštivanjem majčinstva, svakodnevnim „komentarima“, predugim smjenama… Čak 44 posto novinarki trpi diskriminaciju na temelju spola ili roda, dok njih 57 posto navodi da su najmanje jednom bile izložene seksističkim komentarima — najčešće od kolega.
Kad pak govorimo o seksualnim napadima, slika je još mračnija: 60 posto počinitelja su kolege, a 30 posto nadređeni. Ukupno, 39 posto novinarki doživjelo je seksualni napad.
U takvim uvjetima novinarstvo je sve samo ne slobodna profesija.
Situaciju iz perspektive istoka Hrvatske komentirala je i povjerenica Regionalne sindikalne podružnice SNH – Vukovar, Marija Molnar, koja potvrđuje da su problemi iz istraživanja itekako vidljivi i u lokalnim redakcijama.
„Na istoku Hrvatske seksizmi i uvrede kolegica u redakcijama svakodnevna su pojava. Na terenu smo najviše izložene pritiscima političara, njihovim uvredama i prikrivenim prijetnjama. Političari, osobito oni na vlasti, često žive u iluziji da su mediji u njihovoj osobnoj službi, a ne u službi javnosti. Kada im tu iluziju razbiju profesionalne novinarke, njihova sklonost ka uvredama i seksizmima još je izraženija, a s obzirom da živimo u društvu koje njeguje patrijarhalne vrijednosti gdje su žene mete za sve i svašta“, rekla je Molnar.
Posebno upozorava na odgovornost vlasnika medija i poslodavaca.
„Vlasnici medija moraju poznavati zakone, što često nije slučaj. Prečesto se ‘iščuđavaju’ kada im na vrata pokuca policija ili inspekcija rada, umjesto da učine sve i spriječe uznemiravanja na radnom mjestu te sve druge oblike neprimjerenih uvjeta rada“, ističe Molnar.
I za kraj, jasna poruka kolegicama povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji smo obilježili 25.studenoga.
„Nema mjesta strahu ni šutnji. Na svaku prijavu — u redakciji ili na terenu — reagiramo odmah. Seksualno uznemiravanje prijavljujemo nadležnim službama i tražimo hitno postupanje. Novinarstvo je javno dobro, a ljudi koji rade u medijima glas su javnosti. Naš posao mora biti slobodan od pritisaka bilo koje vrste“, rekla je Molnar.
Zašto je ovo važno?
Jer kad novinarke rade pod prijetnjama, seksizmom i ucjenama — javnost ostaje bez istinitih informacija, a demokracija bez ključnog korektiva. Ovo nije samo borba za radna prava žena u medijima, nego borba za pravo svih nas da budemo informirani.
