Prije nekoliko dana u Slavonskom Šamcu održana je 18. Sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Bila je ovo još jedna prilika da svi okupljeni slušaju riječi predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministara u Vladi RH što je sve kroz Savjet učinjeno za Hrvatsku. Prema podacima koji su izneseni za razvoj Slavonije, Baranje i Srijema do sada je ugovoreno 3,3 milijarde eura iz europskih i nacionalnih izvora što će biti realizirano u pet slavonskih županija. Do sada je isplaćeno 2,9 milijardi eura.
Uz bezbroj najrazličitijih brojki koje su iznosili premijer i njegovi ministri još jednom se moglo slušati o tome kako je za Vladu jedan od ključnih ciljeva ravnomjeran razvoj svih dijelova Hrvatske, ulaganje u sve oblasti života, podizanje standarda i kvalitete života građana… U isto vrijeme moglo je se još jednom slušati o raznim projektima, alokacijama, fondovima, proračunima, projektima, podprojektima…
Međutim, nitko od okupljenih nije razmislio o tome kako sve te izraze i brojke približiti samim građanima Slavonije, Baranje i Srijema kako bi oni znali o čemu se tu radi i što je sve napravljeno kroz taj toliko hvaljeni na sva usta Savjet. Činjenica je da nitko od običnih građana, tu ne ubrajam političare, gospodarstvenike i vlasnike građevinskih tvrtki, ne vidi nikakvu posebnu ulogu niti korist Savjeta te vlada mišljenje velike većine da je se taj novac mogao puno bolje utrošiti. Ne vide jer su sela i gradovi ostali poluprazni i bez mladih o čemu najbolje govore poluprazne škole i dječja igrališta. Ne vide niti jer nema nekih novih i značajnijih gospodarskih subjekata. Ne vide niti iz razloga što su im plaće i mirovine vrlo često premale za nekakav dostojanstven i normalan život te da ne moraju razmišljati o svakom euru i pratiti sve akcije po prodavaonicama. Ne vide i jer jako dobro vide kako pojedinci koji ih predstavljaju i vode u isto vrijeme jako dobro žive. Drugim riječima puno je onoga zašto ne vide rezultate rada i ulaganja kroz Savjet koliko god neki gorljivo govorili o njemu i hvalili ga na sva usta.
Oni koji toliko hvale sve te stavke Savjeta nikome od običnih građana ne mogu objasniti ako je već toliko uloženo novca u podizanje istoka Hrvatske zašto su onda njihova djeca morala otići put Irske, Njemačke, Austrije i drugih država. Još im je nejasnije zašto uz sva ta ulaganja i projekte još uvijek mladi odlaze. Zašto nema novih gospodarskih subjekata, farmi, plastenika…? Gdje je tu logika svega jer ipak 3,3 milijarde eura su ogroman novac i za cijelu Hrvatsku a ne samo za područje Slavonije?
Ako se toliko ulaže onda bi normalno bilo da ljudi ostaju, rade, da im rastu plaće, vraćaju se oni koji su ranije odselili, grade gospodarski objekti, raste broj zaposlenih i slično ali se od toga gotovo ništa ne događa. Ni Plenković ni ministri nisu ni pokušali pojasniti zašto su u prosjeku plaće na istoku Hrvatske osjetno niže od prosjeka Hrvatske, a da o Zagrebu niti ne govorimo.
Drugim riječima puno je tu upitnika na koje se niti ne pokušavaju dati odgovori od strane nadležnih, odnosno onih koji donose odluke i koje svi zajedno obični građani jako dobro plaćaju iako bi se o rezultatima njihovog rada moglo dugo dugo razgovarati. Pri tome nitko ne sumnja da su neki projekti realizirani i da je napravljeno samo je pravo pitanje jesu li ti projekti trebali imati prioritet u odnosu na neke druge. Možda su prethodno trebali svi zajedno sjesti, dogovoriti se nekako bez obzira na političku stranku iz koje tko dolazi i složiti nekakav kratkoročan, srednjoročan i dugogodišnji plan kako bi znali što od sredstava Savjeta možemo očekivati za godinu – dvije, što za period od nekih pet do deset godina, a što kasnije. Ovakav način rada zapravo ukazuje na obično svaštarenje pa će se tako ponoviti slučaj obnove Vukovara kada je se ulagalo u zidove, a nije u gospodarstvo što je rezultiralo gotovo nestajanjem gospodarstva i iseljavanjem.
I na kraju iduća sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem održat će se u Slatini kada ćemo ponovno imati priliku slušati hvalospjeve načelnika, gradonačelnika, župana, ministara i premijera o tome što je učinjeno i što se radi kroz Savjet. Ponovno ćemo slušati bezbroj brojki iz raznih projekata koje gotovo da nikoga ne interesiraju. Svi oni će poslije još jedne sjednice Savjeta ustati, otići nešto pojesti na račun građana, a onda sjesti u skupocjena vozila i vratiti se u Zagreb, a građane Slavonije, Baranje i Srijema ostaviti da se i dalje snalaze kako znaju i umiju. Kako bi neki rekli – sit gladnom ne vjeruje.
AUTOR: Branimir Bradarić
