Recenzija knjige “Spašavala sam brak, a spasila sebe” Vesne Oršulić

Foto: Marija Lozančić Keser

U veze često ulazimo iz krivih razloga: prejakih, ali nejasnih osjećaja, straha od samoće, jer nam se taj korak učini pogodan kao trenutno rješenje naše životne jednadžbe, ili nam bližnji – osobito roditelji – to sugeriraju.

Autorica nas uvodi u intimnu priču o svom životu, pisanu autoterapijski. Opisuje životne situacije i svoja unutarnja stanja koja su formirana proživljenim.

Već odavno sam shvatila da i djela koja nalikuju selfhelp žanru itekako mogu biti literarno, filozofski i stilski vrijedna.

Knjiga je pisana jednostavnim epistolarnim stilom u formi dnevnika, koji biografski prati autoricu kroz krizno razdoblje u kojem preispituje sebe, svoj odnos s partnerom i okolinom, korijene i uzroke sadašnjih stanja, eho transgeneracijskih trauma, nedovršenu separaciju od obitelji, te oformljuje vlastiti put koracima za poboljšanje trenutnog stanja i otkriva nova poboljšana i funkcionalnija rješenja.

“Partner je pratitelj na vašem životnom putu. Nemojte tražiti svoju drugu polovicu, nađite cjelovitog drugog  i isto mu ponudite. Ako trebate drugog da biste opstali, odnos je ovisnički, a ovisnost ne nudi izbor. Bez izbora nema slobode, a bez slobode nema ljubavi.  Bez ljubavi će možda biti brakova, ali neće biti parova.”

“Realno suočavanje s vlastitim ograničenjima put je prihvaćanja tuđih ograničenja.”

Kao hommage autorici, shvatila sam da unatoč svemu oko mene, moram imati kutak za sebe, za ono što volim, što ja jesam. Hvala ti, Vesna. Spašavajući sebe, moguće da si spasila mene i još mnoge.

IZDAVAČ: Rafinerija ideja

Napisala: prof. Marija Lozančić-Keser