“Samo će onaj koji može ovladati sobom naučiti poštivati sebe. Osjećaji ne vrijede ništa, oni su omaška postojanja.”
Ovo biografsko djelo sadrži 15 poglavlja studije o Nietzscheovu opusu, traganju za istinom, nadspoznajom, nihilizmom i sl., s posebnim osvrtom na njegov pogled na umjetnost, osobito glazbu koju je izvodio i pomalo komponirao pod utjecajem bliskog prijatelja R. Wagnera, kojemu se divio i s kojim je surađivao.
Djelo obiluje crticama iz Nietzscheova života, tekstovima iz njegovih djela s referencama, a sadrži i kronološku biografiju na kraju knjige kako bi lakše shvatili i pratili filozofa kroz povijesne i političke prilike. Pod utjecajem Schopenhauera, Kanta i ostalih preteča, Nietzsche pokušava redefinirati pristup filozofiji. On posjeduje i veliki talent kao književnik, ali je svjestan da mora razvijati stil i vježbati pa stoga proučava stilistička pravila Lessinga i Lichtenberga.
Djelo obiluje mislima i promišljanjima o raznim dijelovima stvarnosti, gdje je dan poseban naglasak na shvaćanje i analizu umjetnosti:
“Kako se u svijetu zla i patnje može opravdati relativno rastrošan pothvat umjetnosti?”, pita se za početak Nietzsche jer “… svjestan jednom sagledane istine… (čovjek) posvuda vidi užas… apsurd bitka…”
U djelu “O istini i laži” na to odgovara shvaćanjem da “život treba zaštitnu atmosferu neznanja, iluzija i snova u koju se začahuruje da bi mogao opstati, treba i glazbu.”, što će reći da za njega umjetnička raskoš nije laž u protivu surove istine života nego rezultat nužne potrebe. Tragove te potrebe vidi u mitovima kao preteči umjetnosti, za koje kaže da su “pokušaj uspostavljanja komunikacije s prirodom.”
Ako je znanost ono čime se traži istina, onda je umjetnost ono čime se uspostavlja smisao. Za Nietzschea, umjetnost je samo još jedna najava onoga kamo cijela njegova filozofija plovi, a to je “Prevrednovanje svih vrijednosti”, to je nadčovjek, to je odlazak u nešto “novo”. Kao nešto preliminarno, nešto što nije cilj, nego putokaz i najava onoga što dolazi, umjetnost je ipak kvarljiva. Pomalo proročanski, Nietzsche je zaključio da je novac ono što će umjetnost razvodnjiti:
“Umjetnost se poput drugih proizvoda nudi i prodaje na tržištu kao roba. I umjetnik je u međuvremenu prisiljen na produkciju radi pukog zarađivanja novca. To je skandalozno budući da bi umjetnost kao iskaz ljudske stvaralačke snage trebala biti sama sebi svrha i kao takva imati svoje dostojanstvo, a ne srozana na puko sredstvo zabave za mase i luksuznog užitka za bogate (…) Umjetnost imamo da ne bismo umrli od istine i da bismo do istine došli.”
Knjiga sadrži i pisma upućena njegovim potencijalnim životnim partnericama, Matildi Maier i Lou Salome i u najintimnijim pismima, kopanje u dubine bi se nastavljalo:
“Kad pomislim na kakvog ste slobodoumnika nabasali, na čovjeka koji ništa ne želi više od toga nego da svakoga dana izgubi neko uvjerenje što umiruje, koji svoju sreću traži i nalazi iz dana u dan u sve većem oslobađanju duha, možda čak želim biti što više slobodouman nego što mogu biti. U svemu želim vidjeti čudo što se protivi zdravoj pameti (…) Želim iznijeti nerazumnost u ljudskim pitanjima na svjetlo dana i unaprijediti znanje o čovjeku.”
Nakladnik: Sandorf
Napisala: prof. Marija Lozančić-Keser
