Iznimno duhovito, jednostavno čitko i duhovno jasno, ova knjiga dočarava svijet ljudi koji hiperanaliziraju i uvodeći pojam “iznimnomisleći” (overthinker) opisuje sve uzroke, tegobe i borbe, uz empatiju i podršku “žrtvama” ovog “sindroma”. Autorica nas hrabri i savjetuje, kako one koji se s tim stanjem bore, tako i njihovu okolinu za uspješan suživot.
“Iznimnomislenost”, knjiga tvrdi, uzrokuje poteškoće u međuljudskim odnosima, koji su ipak donekle olakšani ako okolina ima razumijevanja. Takvim ljudima interakcije su prožete osjećajem nelagode i nerazumjevanjem nepisanih pravila društvenih normi. U svakodnevnom funkcioniranju su bespomoćni pred malim problemima, a učinkoviti pred složenim, koje mogu raščlaniti i provoditi “multitasking” jer im je razgranata misao šira od sekvencijalne. Međutim, zbog prevelike raspršenosti misli, često griješe.
Potrebni su im drugi, “uobičajeno misleći” kao “mjerači”, nekakva potvrda da su u granicama normalnosti. Prekid im teško pada, čak i ako je veza bila uobičajena. Zbog hiperalnaliziranja, hipersenzualni su i hiperpažljivi, “pregrijane žarulje” kako autorica zgodno opisuje. Nerijetko su žrtve narcisoidnih predatora.
“Neshvaćeni u traganju za srodnom dušom (…) povjeruju da su najzad našli nekog sebi sličnog i sposobnog da ih prihvati onakvima kakvi jesu i ne žele ga pustiti. Malo pomalo odnosi se kvare (…) i uporno nastoje razumjeti tu osobu, a sebe propituju beskrajno lutajući svojim zakutcima razmišljanja. Za sve što ne ide, krive sebe zbog sklonosti samooptuživanju. Često upadaju u “ovisničke” odnose zbog potrebe za intelektualnom stimulacijom i samopotvrđivanjem, ali i trebaju se preispitati da sačuvaju poštovanje. Projekcije manipulatora ispunjavaju identitetsku prazninu, a “iznimnomisleći” doživljava sebe kao problematičnog, identificirajući se s naučenim u djetinjstvu.”
“Iznimnomisleći” ljudi, kaže Petitcollin, ovisni su o ritualima i često im predmeti mnogo znače jer ih vežu s nečim proživljenim. “Ne misliti više o tome nije moguće ako imate mentalni turboreaktor, koji 24 sata radi puinom parom, a vi ne znate kako se isključuje.”. Autorica tvrdi da im pomaže sidrenje, tj. povezivanje vanjskog podražaja s unutarnjim stanjem, stav “Plivam u tome, ne dozvoljavam da me baci u disfunkcionalnost.”
Neke zanimljive misli i savjeti iz knjige:
-Ne reagirati burno na manje važne događaje.
-Prihvatite moguće “prelaske pustinje”, a da ne klonete.
-“Izgubite” potrebu da impresionirate; kakvi jeste je dovoljno.
-Neka rane nanesene samopoštovanju ne inficiraju vaše misli. Ne mozgajte satima o svojim poniženjima.
-Imate unutarnje resurse rješenja većine problema.
-Ne tovarite se s previše sadržaja; ostavite vremena za nešto nepredviđeno.
-Razlika između mudrog i ludog: mudar zna s kim ne treba razgovarati.
-Nevolja je kad potreba da budete voljeni nadmaši potrebu da vas poštuju.
-Samopouzdanje ne ruši planine, ali pomaže da se na njih uspnemo.
Nakladnik: Poetika
Napisala: prof. Marija Lozančić-Keser
