VUKOVAR, U 71. godini života, 5. kolovoza, preminuo je Zdravko Dvojković koji je Vukovarcima, ali i hrvatskoj javnosti, poznat kao profesor povijesti umjetnosti, muzejski savjetnik, galerist, likovni kritičar, esejist, slikar i pjesnik. IN memoriam o Zdravku Dvojkoviću napisala je ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar Ruža Marić:
„Povjesničar umjetnosti, galerist, likovni kritičar, esejist, slikar, pjesnik i profesor Zdravko Dvojković rođen je 5. rujna 1948. u Bogdanovcima kraj Vukovara. Osnovnu školu završio je u Vukovaru, Školu primijenjenih umjetnosti – kiparski odjel i industrijski dizajn diplomirao je u klasi akademskog kipara Ante Despota u Zagrebu 1968. godine. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1973. povijest umjetnosti – nastavničkog smjera s temom: Hrvatski slikari Minhenskog likovnog kruga iz Zbirke Bauer i Galerije umjetnina u Vukovaru. Zaposlio se u Gradskom muzeju Vukovar 1973., kao kustos Zbirke Bauer i Galerije umjetnina Vukovar. Od 1986. do 1991. u Muzeju radi kao voditelj i kustos Zbirke umjetničkog obrta, te kao preparator i muzejski pedagog.
U progonstvu 1992. godine radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao kipar restaurator, zatim u Muzeju Međimurja u Čakovcu kao kustos Zbirke slika Ladislava Kralja Međimurca i Zbirke skulptura kipara Luje Bezeredija, piše o slikarima Međimurja i priređuje retrospektivnu izložbu akademske slikarice Priske Kulčar iz Čakovca. Od 1994. do 1997. radi na dvije osnovne škole kao učitelj likovne kulture, u osnovnoj školi Gradina u Gradini (pokraj Virovitice), gdje živi s obitelji kao prognanik, i u osnovnoj školi u Špišić Bukovici. Istodobno radi na likovnim postavima i predgovorima izložbi u Gradskom muzeju Virovitica kao vanjski suradnik (izložba Virovitički likovni krug 1993. i dr.) Piše u Virovitičkom Listu i Zborniku – monografiji na temu: 100 godina slikarstva u Virovitici.
Član je vukovarsko-srijemske županijske Stručne skupine za prosvjetu i kulturu kod pregovora i provedbe Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u upravno-pravni poredak Republike Hrvatske i odlazaka na okupirano područje RH putem dužnosnika UNTAES-a u Vukovar, Osijek, Beli Manastir, Erdut, Zmajevac i druga mjesta tijekom 1996. godine. Početkom 1997. vraća se u Gradski muzej Vukovar koji djeluje u progonstvu u Muzeju Mimara u Zagrebu“.
