Danas u “Zavičaju u srcu” pišemo o zgradi za koju možemo reći da je možda i „najsvestranija“ zgrada u
Vinkovcima. Radi se o zgradi u kojoj je početkom 19. stoljeća bila smještena pošta, odnosno postaja za poštanske kočije.
Kada je pošta preseljena, u zgradi je bila smještena gostionica „Kod poštanske trube“, odnosno na
njemačkom „Beim Posthorn“. Gostionica je poznata i po tome što je Ivan Kozarac dio radnje Đuke Begovića smjestio baš u tu gostionicu, a u istoj je zgradi 1907. godine rođen hrvatski književnik Vladimir Kovačić.
Zahvaljujući vinkovačkom župniku Antunu Mitroviću, franjevci 26. studenog 1937. godine otkupljuju
gostionicu od Matilde Kovačević. Već 2. prosinca iste godine đakovački biskup Antun Akšamović daje
dozvolu za osnivanje samostana, a Red franjevaca konventualaca u Rimu 31. siječnja 1938. godine potvrđuje odluku biskupa Akšamovića.
Budući da je crkva sv. Ivana Nepomuka (danas sv. Euzebija i Poliona), koju Vinkovčani nazivaju „Velika crkva“, svega nekoliko stotina metara udaljena, franjevci grade novu crkvu i samostan u Novom Selu, a crkva sv. Antuna bila je predviđena za manje crkvene obrede pa Vinkovčani ovu crkvu nazivaju „Mala crkva“. Nazivi „Velika“ i „Mala“ crkva zadržali su se do danas.
“Od pošte, preko gostionice do samostana” zapis je iz knjige “Zavičaj u srcu: vk priče iz knjižnične korone” Tihomira Marojevića u kojoj autor donosi 55 priča o Vinkovcima koje je sabirao u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci tijekom pandemije koronavirusa.
