Pitanje odnosa medija i mladih osoba u bilo kojem naprednom demokratskom društvu, pitanje je koje se neprestano nameće i uvijek traži nova preispitivanja i strategije kako bi se mediji približili mladima kroz kvalitetan medijski sadržaj primjeren njihovoj dobi i interesima, a mladi u medijima pronašli informacije koje ih zanimaju i uz pomoć kojih mogu oblikovati vlastiti život.
Međutim, cijela ta priča, čini se, vrti se neprestano u istom krugu. Ovih dana, u bespućima interneta naišao sam na istraživanje od mladima i medijima koje je provedeno tijekom kolovoza i rujna 2013. godine od strane Inicijative „Mladi i mediji” koja obuhvaća organizacije civilnog društva iz 11 zemalja s područja jugoistočne Europe i Foruma za slobodu odgoja, organizacije civilnog društva aktivne u Hrvatskoj od 1992. godine.
Koristeći kvalitativne i kvantitativne metode – mrežne upitnike te polu-strukturirane intervjue u istraživanju je sudjelovalo 4283 mladih, 32 predstavnika medija, 39 predstavnika organizacija mladih te sedam predstavnika medijskih organizacija.
Kako pišu autori izvješća Filip Gospodnetić i Domagoj Morić, rezultati istraživanja pokazali su kako većina mladih u Hrvatskoj ima tehničku opremu potrebnu za pristup elektroničkim medijima poput televizije (98 %), radija (91,7 %), mobitela (97 %), prijenosnog računala (79,4 %) i stolnog računala (78 %). Najčešća aktivnost mladih vezana uz medije je korištenje interneta koji je preuzeo status najpopularnijeg medija, a slijede ga televizija, čitanje (mrežnih) vijesti, slušanje radija i igranje videoigara. Mlade najviše zanimaju filmovi, glazba i zabava, a najmanje prate sadržaje vezane uz ekonomiju, religiju i politiku. Najvažnijim medijima mladi danas smatraju internet i društvene mreže jer su korisni za raznovrsne aktivnosti poput komunikacije, vlastitog izražavanja, uključenja u određene skupine, edukacije, informiranja, zabave itd. Mladi sve više stvaraju medijske sadržaje poput audiovizualnih materijala i literarnih uradaka koje uglavnom kreiraju samostalno i objavljuju ih na internetu.
Mladi u Hrvatskoj imaju tehničke vještine potrebne za korištenje medija, posebice interneta, ali nedostaje im svijest o društvenim problemima i aktivizmu. Kod mladih u Hrvatskoj slabo je razvijena sposobnost kritičkog razumijevanja, posebno o političkim temama, što je rezultat površnog političkog obrazovanja i nedostatka demokratske kulture, ali i nerazvijenog istraživačkog novinarstva te nedostatka kvalitetnog sadržaja u medijima. Primjeri za to su slabo prepoznavanje govora mržnje i propagande u medijima te sklonost vjerovanju medijskim izvještajima.
Istraživanje je pokazalo i kako 57,1 % mladih nikada ili rijetko sumnja u istinitost određene vijesti u medijima, a 54,4 % nikada ili rijetko je posumnjalo da dio vijesti nije objavljen u cijelosti. Osim toga, pokazalo se kako su mladi neoprezni prilikom komuniciranja na internetu s nepoznatim osobama (neoprezno je 65,2 % mladih). Ispitano je i povjerenje mladih u različite vrste medija. Iako mladi koriste internet i tiskane medije na dnevnoj i tjednoj bazi, oko polovice mladih ne smatra ove medije niti pouzdanima niti nepouzdanima. Ovo pokazuje kako su mladi neodlučni i nemaju kritičkog stava prema tim medijima. S druge strane, društvene mreže smatraju se nepouzdanima i netočnima, ali radio i televizija, čiji se sadržaj manje koristi nego sadržaj na internetu, smatraju se pouzdanima i točnima.
Istraživanje je, dakle provedeno, 2013. godine, prije punih 11 godina. Koliko se toga od tada promijenilo kada govorimo o odnosu mladih i medija? Gotovo pa ništa, osim što se možda povjerenje mladih u medije još više srozalo. Zašto? Puno je razloga, a jedsn od najvažnijih je površan pristup medija mladim kategorijama društva, ponuda medijskog sadržaja koji se svodi uglavnom na trivijalnosti i podilaženje kroz bombastične sadržaje upitne vjerodostojnosti. Malo danas koji medij u Hrvatskoj mladima pristupa nudeći im ozbiljne medijske sadržaje, prilagođene njihovoj dobi i interesima. Sve se uglavnom svodi na zabavu i navođenje mladih da što više klikaju i lajkaju jeftini medijski sadržaj, nastao uglavnom tehnikom copy paste sa nekog od bezbrojnih portala. Cijeli niz novinara i sada sjedi po redakcijama i samo pregledava sadržaje drugih medija po portalima i čim uoče sadržaj za koji se ocijeni da bi pobudio interes, bez obzira koliko je istinit i vjerodostojan, prenosi se automatizmom. O kvaliteti objavljenog malo tko vodi računa jer je u konačnici, bitna je samo zarada. A dok je tako, loše se piše i mladima i medijima odnosno da budem točniji, i mladima i novinarstvu u takvim medijima jer ne treba izgubiti iz vida činjenicu da je vlasnicima mnogih medija novinarstvo odavno prestalo biti u fokusu. Ono je postalo samo popratni, ukrasni element. Cijela igra oko medija svela se na zaradu, pa i pod cijenu da novinarstva u medijima i ne bude.
Đuro Karalić
