Nekad sam se radovao veljači. Mjesec šarenila, raznoraznih maski, dječjih i odraslih ludorija, miris krafni… Danas,to je postao sasvim običan mjesec. Zašto običan? Upravo zato što kroz čitavu godinu imamo karneval. Godina ispunjena šarenilom laži, ljudima van javnosti i onima s većom popularnosti koji nose maske vješto skrivajući i zataškavajući svoja nedjela i loše postupke. O ludorijama da ne govorim. Krenuvši od zveckanja oružjem, uvođenjem ovog ili onog zakona na štetu malog čovjeka, medijski popraćen rad i život starleta u regiji. S kim su bile, koliko su bile, imaju li kućni uradak ili ne. Jesu li se pojavile s gaćicama ili bez, gdje su se da ne kažem što. U hotelu, avionu, kamionu. I budući da je nekad veljača u narodu rečeno bila mačja derača, vrijeme kad mačke svojim mijaukanjem pozivaju na određene radnje, danas je to slučaj kroz cijelu godinu. Pratim scenu, pratim okolinu i stil odijevanja je jednostavno rečeno, dođi i uzmi me. A krafne? Njih sam zaboravio. Ah ne čudi jer narod jedva ima za kruh danas tako da o krafnama ni ne razmišlja. Živio fašnik.
