Građani Vukovara, kao i dobar dio Hrvatske, su već čuli za mladu glazbenicu iz Vukovara Mateju Ištuk kojoj predviđaju blistavu umjetničku karijeru. Mateja je do sada imala niz zapaženih nastupa na raznim festivalima ali ne krije kako je glazba njezin život i da ima velike planove.
Tko je Mateja Ištuk?
-Mateja Ištuk je Vukovarka, sestra, kćer, ponosna tetka… Ne bih rekla pjevačica, već glazbenica. Jedno jako osjetljivo, emotivno i krhko žensko biće koje živi glazbu, obožava knjige (posebice krimiće) i prirodu.
Kada si počela pjevati? Kako si otkrila taj svoj dar?
-Moj talent je otkriven, rekla bih, sasvim slučajno. Naime, dvije starije sestre pjevale su u crkvenom zboru, a ja kao najmlađa bila sam vječiti priljepak i pamtila sam te melodije s nedjeljnih misa. Kako sam kući imala mali sintisajzer s možda jednom oktavom, često bih svirala te pjesme, a moji su roditelji, srećom, primijetili da to ima smisla. Odveli su me kod voditeljice zbora koja me pratila i gurala u glazbi i dalje kroz odrastanje i ostalo je povijest, što bi se reklo. Jako je bitno za nadodati da ja ne dolazim iz glazbene obitelji, ja sam jedina koja se bavi glazbom u mojoj stvarno velikoj obitelji, a da se sve to odvijalo s mojih tek 3-4 navršene godine života. Čisti dokaz da Bog uistinu sve providi.
Jesi li sudjelovala na nekim od brojnih pjevačkih natjecanja mladih pjevača? Kakva su iskustva s tih natjecanja?
-Probila sam led s RTL Zvijezde – ljetni hit, a bila sam i dio treće sezone The Voice Hrvatska. Do tada sam nastupala pred manjim brojem ljudi, a ako je i bio veći broj, nisu me s druge strane gledala velika, poznata imena iz glazbene industrije tako da svaki takav nastup je dobrodošao, svako umrežavanje, posebice da vidiš kako otprilike taj svijet funkcionira i možeš li se vidjeti u istom. Naravno, uvijek je dobro čuti i kritike/pohvale/savjete starijih kolega.
Jesi li razmišljala o tome koliko je teško uspjeti u tom poslu kao žensko? Ima li tu razlike od pokušaja mladih muških pjevača?
-Mislim da je to tema za neke šire i dublje razgovore i analize. Nema puno ženskih vokala na našoj sceni pa je tu nama možda nekakav plus, no s druge strane kao žene često doživljavamo ružne i po meni, bespotrebne situacije. Generalno, ima nas dosta mladih koji se želimo izgraditi i uspjeti u glazbenoj industriji, konkurencija je velika i svako ima svoj put. Na kraju dana, ipak je publika ta koja „odlučuje“, ali nikad ne treba odustajati od onoga što voliš, koliko god bilo teško.
Iza sebe već imaš nekoliko godina pjevačke karijere. Koliko si zadovoljna?
-Po prirodi sam nestrpljiva – sve bih sada i odmah, međutim, kada na drugu ipak stanem i razmislim, poprilično sam zadovoljna s ovime gdje trenutno jesam. Naravno, uvijek može bolje, ali isto tako uvijek može i gore, sve je stvar percepcije. Više puta sam rekla i ponovit ću koliko god puta još trebalo – neka bude i pet godina duži i teži put, samo da je čist, miran, ispravan – da noću mogu mirno leći i sutradan se pogledati u ogledalo bez ikakve krivnje ili bilo kojeg drugog ružnog ili lošeg osjećaja. Ovaj je put težak, nećemo se lagati, zna biti ponekad i ružan, no glazba je bitna i to je krajnji cilj kojemu težim. Najbitnije je ostati svoj do kraja, koliko god ponekad to teško bilo.
Koliko imaš objavljenih pjesama do sada? Kako bi opisala svoje pjesme?
-Moj opus je tek u začetcima pa tako imam četiri pjesme i sve četiri su ljubavne. Svaka je posebna na svoj način i svaka je drugačija koliko god na prvu djelovalo da su sve lagane i balade, no dalo bi se raspravljati o svakoj kada bi se pomno slušale i analizirale. Prve dvije radila sam s Markom Tomasovićem, Nevijom Korpar i Aleksandrom Valenčićem, treća je ujedno i moja prva autorska za čiji je aranžman zaslužan Mihael Blum (Hit records) koja me dovela i do druge autorske, odnosno četvrte pjesme, u suradnji s Miroslavom Rusom i Hit Recordsom. Pjesma je to meni možda najposebnija jer je najintimnija, posvećena je mom pokojnom djedu. Podijelila sam svu svoju emociju s publikom i zahvalna sam što su to prepoznali.
Imaš li oko sebe tim ljudi koji ti pomažu? S kim sve surađuješ?
-Moram priznati da sam stvarno zahvalna i blagoslovljena s ljudima koji se trenutno nalaze na mom glazbenom putu i „ne dam ih nikom“ (haha)! Moja prva autorska pjesma, treća po redu, dovela me do suradnje s Hit Recordsom i Miroslavom Rusom koji je surađivao, a surađuje i dalje, s jednim od najvećih imena na estradi, napisao je jedne od najvećih, najljepših bezvremenskih pjesama/hitova. Trenutno su mi moji Hitovci velika podrška u svemu što radim, mislim da smo super kliknuli, jako lijepo surađujemo, a tu je naravno i podrška pa i pomoć pojedinih kolega iz glazbenog svijeta koji su već prošli ovu fazu kroz koju ja sada prolazim.
Kakvi su ti dalji planovi kada je riječ o tvojoj daljoj pjevačkoj karijeri, koji ti je cilj?
-Cilj mi je živjeti glazbu do kraja. Bilo je trenutaka kada je bilo teško, kada sam htjela odustati, no baš su se tad dogodile neke lijepe, velike stvari za mene i odustajanje jednostavno više nije opcija. Cilj je i dalje raditi, truditi se, boriti se, pronaći svoje mjesto pod zvijezdama i vjerujem da ću do toga i doći, jer meni je glazba suđena, kao i ja njoj. Zasad neka ide pjesma po pjesma pa ćemo doći i do albuma, a za dalje ćemo vidjeti.
Što bi poručila mladim pjevačicama i pjevačima, kako da uspiju?
-S obzirom da ne smatram da sam ja još uspjela, mogu poručiti i njima i sebi ono što sam već navela ranije u intervjuu – koliko god put bio težak, trnovit, ponekad ružan – nemojte odustajati! Svako duboko u srcu zna za što je stvoren – ako znaš da je za tebe to glazba, pusti priče i samo radi, bori se, grebi, grizi i kad-tad trud će se isplatiti. No, u cijelom tom procesu, nemoj zaboraviti tko si. Ostani sebi vjeran do kraja!
