Povijest interneta kaže kako su krajem 2009. godine tražilice Google i Yahoo počele personalizirati rezultate pretraživanja za svoje korisnike. Isprva se ta praksa činila potpuno bezopasnom: pri svakom pretraživanju zabilježi se ono što tražimo, pa u kasnijim pretraživanjima tražilica pronađe samo ono što nas zanima. Taj se fenomen naziva filter mjehurićima. Ukratko, radi se o personaliziranim rezultatima pretraživanja, koji uključuju rezultate za koje pretraživač misli da su relevantni za vas; dio filtra je rezultat uklanjanja stvari koje niste ni tražili da se uklanjaju. Dakle, ako Google, Facebook ili Yahoo misle da nas određene činjenice ne zanimaju, one nam neće biti prikazane, a filter mjehurić pri prenošenju poruka osigurava da svi dobiju samo onaj dio ‘istina’ koji odgovara njihovom svjetonazoru.
Nekako 2016. godine su pozorniji korisnici YouTubea primijetili da im se nakon prvog videozapisa koji su sami odabrali, preporučuju sadržaji koji su radikalniji. Pojednostavljeno rečeno: pretragu započnete s trčanjem, a nekoliko videozapisa poslije završite na ultramaratonu. Ovakva radikalizacija se pogotovo primjećuje kod političkih sadržaja. Na svijetu je oko 1,5 milijardi korisnika YouTubea; ta brojka premašuje broj kućanstava koja posjeduju televizor. I ta gomila ljudi širom svijeta gotovo milijardu sati dnevno gleda videozapise čiji je sadržaj automatski radikalniji od njihovih stajališta. Ono što korisnici gledaju oblikuje algoritam koji identificira kojih 20 videozapisa će biti automatski emitirano nakon onoga kojega je korisnik inicijalno potražio. Namjera YouTubea je samo jedna – držati vas prikovanima za ekran što je duže moguće.
„Algoritmi za pretrage i preporuke YouTubea su strojevi za plasiranje krivih informacija” komentirala je takvu praksu Zeynep Tufekci, međunarodno priznata sociologinja i kritičarka tehnologije.
(nastavlja se)
Gordana Ilić Ostojić
