Za one slabije poznavatelje Vukovarsko-srijemske županije, Kladavac je malo naselje unutar općine Babina Greda koje posljednih godina, nakon niza desetljeća zapostavljenosti, pa i izoliranosti, posebice u prometnom smislu, doživljava dane koji bi mogli biti uvod u neku bolju budućnost toga naselja i njegovih malobrojnih stanovnika.
“Danas je Kladavac jedna od ulica u Babinoj Gredi, znači dio našeg sela s čijim je centrom povezan asfaltiranom cestom dugom šest kilometara”, kaže načelnik Babine Grede Josip Krnić dodajući kako je riječ o urbaniziranom naselju koje je, istina, prije bilo zasebno, samo za sebe, ali više nije.
Načelnik Josip Krnić
“Nažalost, uza sve ovo što smo napravili, ostalo je ovdje svega 30-tak ljudi. Nekad je Kladavac imao i osnovno školu do četvrtog razreda. Zakasnili smo uvelike, a to kašnjenje bilježimo još od bivše Jugoslavije. Danas imamo ovdje i asfalt, i interenet, i telefon, i vodu, i struju, ali nemamo za koga. Nadamo se kako bi se oni koji još uvijek imaju svoje placeve u Kladavcu, a riječ je o pedesetak kuća, mogli kad tad vratiti i udahnuti život ovom naselju”, priča Krnić.
Kaže i kako je želja općinskih vlasti da Kladavac bude etno ulica Babine Grede.
“Ovo je bogomdano mjesto za ljude koji vole mir i tišinu, život bez buke i u skladu s prirodom”, dodaje načelnik Krnić.
Antun Vuković kaže kako je danas u Kladavcu puno lakše živjeti, ali nekada nije bilo tako.
“Puno je bolje. Kada sam bio mlađi nije bilo ni telefona, ni prave ceste već kaldrma koja se u jesen i zimu pretvarala u blato i zato su se mnogi i iselili. Danas imamo sve, ali nemamo ljude i to je najveći problem. Što nas je i ostalo to je starije životne dobi”, kaže Luković dodajući kako ni sam ne zna kako vratiti one koji su odselili, a posebice zadržati mlade.
Antun Vuković
“Više nam ništa nije daleko jer imamo asfaltiranu cestu. U sat vremena smo i do Vinkovaca, i Osijeka, Vukovara, Županje. Imamo sve, a nemamo života. I moje dvoje djece je otišlo za boljim životom i čisto sumnjam da im je u planu povratak”, zaključuje ovaj mještanin Kladavca.
A jedan od pokušaja oživljavanja Kladavca su i Stanarski susreti koji se ljeti održavaju kod stare škole u Kladavcu u organizaciji KUD-a Šokadija iz Babine Grede. Pod geslom: „Taj dan nitko ne kuha kod kuće – svi jedemo na stanu!“ održava se bogat kulturno-umjetnički program satkan od šokače pjesme i kola, te okusa domaćih starinskih jela (fiš, čobanac, paprikaš od guske, pečena riba). Simbolika mjesta održavanja – Kladavca, nekoć gotovo zaboravljenog naselja daje posebnu težinu ovoj manifestaciji. Upravo tu, na prostoru nekadašnjih stanova, svake se godine, a ove 2025. već po 23 put, podsjeća na život naših predaka, njihov trud, jednostavnost i toplinu zajedničkog života. Zato nekako, priča o povratku života u Kladavac i ima smisla jer je ono simbol upornosti da se ono što su raniji naraštaji upropastili ili zanemarali te time ipak opet upropastili, da obnoviti i vratiti na neke osnovne životne postavke koje će ponuditi ako ništa, onda optimizam da bolje i nije tako nedostižna odrednica.
Đ.K.
