Počelo je političko bušenje dna koje je već dno dna, ali nema veze, treba dosegnut što je moguće dublje jer u pitanju je goli opstanak. Više nego poželjno bilo bi protivnike ukopat u zemljinu jezgru, a idealno bacit ih svom silinom u rupu iskopanu u Vukovaru tako da izlete u Kini pa odande ravno u svemir. I da se više ne vrate.
Tko ima više volje, snage, znanja i vještina za katapultiranje pokazat će do dana lokalnih izbora. A do tada, tko preživi pričat će 
“Stanom protiv stana” mogla bi se nazvati najnovija afera iz Vukovara oko koje se diljem Hrvatske, od društvenih mreža do komentara ispod novinskih članaka građani čudom čude, konsternirani su, iznenađeni, a i uvrijeđeni. Ovo “diljem” je jako važno, jer aferica je osmišljena u lokalnom političkom centru za “kreativna bušenja” kako bi utjecala na vukovarsko biračko tijelo, međutim, promašila je “ceo fudbal” pa se prelila na ostatak Hrvatske, što za lokalne izbore u Vukovaru nema nikakvog ni smisla ni efekta. Štoviše, kontraproduktivna je za upiškit se.
Afera kaže da je aktualni zamjenik gradonačelnika Vukovara i predsjednik vukovarskog ogranka Hrvatskih suverenista otkupio državni stan od dvadeset i nešto kvadrata za manje od dvije tisuće eura.
Jeste, otkupio je. U vrijeme kada nije bio ni zamjenik ni predsjednik. Kao što je stanove otkupilo i pola Vukovara te nebrojeni koji niti su iz Vukovara niti u Vukovaru žive. Drugim riječima, osim poštenih građana, stanove je u Vukovaru otkupio i Kurta i Murta.
Stan u državnom vlasništvu u Vukovaru nije otkupila, pod jedan, sirotinja, nositelji stanarskog prava od prije rata jer tada nisu imali 50 eura po kvadratu, a danas 400. Pod dva, nositelji stanarskog prava od prije rata koji mogu platit, ali neće jer i dalje smatraju da im država treba dat stan za džaba pošto su to kao još njihovi starci za vrijeme komunizma otplatili, da imaju pravo dobit ga bez da plate jer su se tu rodili, da ako je država obnovila privatne kuće onda njima neka izvoli poklonit državne stanove…svega smo se naslušali od vremena mirne reintegracije do danas. Svega, osim svijesti da su ta vremena prošla i da se od 1991. sve platit mora. Obnavljalo se 35 kvadrata kuće po nositelju plus 10 kvadrata za svakog člana obitelji pa su Vukovarci o svom trošku dozidavali, proširivali, zaduživali se da dobiju gabarite kakve su imali prije rata. Inače bi cijeli grad izgledao kao nakupina trafostanica. Obnova stanova je još bolja priča s dodatnim troškovima. Danas primiš ključeve, sutra ti se digne parket pa ili čekaj novu obnovu ili rješavaj sam.
Pod tri, stanove nisu otkupili, logično, oni koji nisu ni dobili ugovore o najmu, ne dakle stari nositelji stanarskog prava, nego novi zaštićeni najmoprimci od reintegracije na ovamo Kao što je svima u Vukovaru poznato, podneseš zahtjev za stan, stave te na listu pa čekaš oko sto godina. Ako nemaš dovoljno bodova. Ili stranku. Ili nekog tko ćete pogurat da kupiš jeftino nekretninu za unuče. Koje se još nije rodilo, al’ ‘oće majke mi, evo samo što nije.
Zamjenik, koliko se može iščitati, spada u kategoriju novih zaštićenih najmoprimaca koji je stan dobio temeljem podnesenog zahtjeva i nakon toga otkupio pod uvjetima koji su tog trenutka bili na snazi. Izvjesno vrijeme tu nekretninu nije smio prodati ili iznajmljivati, ovisno što mu piše u ugovoru.
E, a zašto je dobio?
To ovi iz diverzantske grupe za bušenje rupe nisu jasno artikulirali i postavili pravo pitanje. Jer ključno je to “zašto?”!
Nisu jer da jesu onda bi se i njih moglo pitat “a zašto ste vi dobili?, i tako u krug, stanom protiv stana. Ovako su pustili samo dio priče, a ostatak nek si građani sami izmaštavaju i misle da kakav je to ju, ju, ju božemprosti nemoral u pitanju.
Priča o vukovarskim stanovima zaslužuje roman i to noar, a ovako izdvojit jedan stančić i plasirat ga u medije kao ekskluzivu iz Vukovara je infantilno blaćenje radi blaćenja kao i ono o silovateljima i ratnim zločincima koji će vladat ako Hrvatska bude dala glas HDZ-u.
Što je uostalom poruka ove nonsens senzacije? Dragi građani nemojte glasat za ovog jer si je kupio stančić po povoljnim uvjetima, glasajte za nas pa ćete ga kupit po nepovoljnim? Ili, glasajte za nas jer nećemo vam dat da ga otkupite uopće? Ili, nama stanovi vama ništa ako glasate za nas, a ne ovog?
Na kraju krajeva, Vukovarci zaslužuju imati najbolje i najjeftinije stanove na svijetu, pune djece i mladih, neka pati koga smeta. Kada bi se bar jedan političar iz Vukovara zauzeo i beskompromisno gurao tu priču ne zato da dobije glasove, nego zato jer to iskreno želi za sve građane svoga grada, a ne samo za svoje iz stranke, bio bi doživotni gradonačelnik.
I baš kad se pola Hrvatske izlajalo po fejsu tom nesretnom zamjeniku, protivnička skupina “kreativaca za osmišljavanje gadarija” uzvratila je udarac “senzacijom” o unajmljenom (za našu lovu) stanu saborskog zastupnika iz Vukovara i predsjednika vukovarskog HDZ-a. Taj u Zagrebu živi na naš račun s curom koja kao tamo nema svoj stan tj.ima nešto par blokova dalje, međutim nije uvjetno za stanovanje, ali je uvjetno da joj bude sjedište tvrtke?!
Na svu sreću da se ne kandidira za gradonačelnika, pojelo bi ga.
Druga je “senzacija” ovog tima ona o iznajmljivanju kuće Nepalcima u Vukovaru DP-ovog političara koji se kao protivi dovođenju stranih radnika u Hrvatsku. Osim onih kojima može naplatit stanarinu. O tome drugi put. Ne stane nam Azija u tekst. Moramo još i o Beogradu.
Zaključak: Naši najglasniji političari s istoka Hrvatske (a i Nepalci) itekako su stambeno zbrinuti gdje god da su, iskoristili su sve opcije među prvima. Neka onaj koji nije prvi baci kamen.
Drugi bi se ovotjedni zabavni događaj mogao nazvat “Beogradom protiv Beograda”.
U njemu onaj što voli pjesmu o karanfilu i u slobodno vrijeme puca oružjem od sreće, uporno napada i grize šefa DOMINA, bivšeg pitomca JNA kojem je kao poklonio trofejnog kalašnjikova jer ga je smatr’o bratom. Sve dok se “bratska ljubav” nije razbucala na tisuću komadića od kojih mu se bar 999 zabilo u stražnjicu pa nema mira i zato je ovih dana sazvao konferenciju za medije u Hrvatskom saboru na kojoj je s papira revno čit’o, pasus po pasus, što je ovaj sve zgriješio u životu, politici i biznisu. Za razliku od njega koji je bezgrešan. Zadnji mu se komadić razbujene bratske ljubavi zabio u centar za pamćenje.
Spominj’o je UDBU, BIU, CIJU-MIJU, duboku državu, Beograd, špijuna, drukera, agenta strane službe koji uništava hrvatsku državu, srpski svet, ruski svet, ubojicu na cesti, kradljivca po srpskim kućama…majko mila, što sve izgovorio nije. Bilo je kognitivno teško za pratit taj nabacani scenario za 14 nepovezanih akcijskih filmova pun neprijatelja, zlica i vještica.
Šef DOMINA-a, u mladosti pitomac, a potom i hrvatski branitelj, ovom je poslijeratnom ratniku protiv zraka odmah uzvratio da s takvom jednom intelektualnom gromadom on naprosto ne može polemizirat.
Ovaj bratoubilački rat na hrvatskoj desnici mora stat i to odmah! Crpi energiju, vrijeme i resurse zbog čega ne možemo konačno doznat druge važne stvari za boljitak građana, npr. tko su zvjerke u šumama hrvatskim.
Taj se rat može rješit u tri koraka! (Nije po Trumpu, metoda je lokalna).
Kao i u svakom sukobu, treba prvo naći ono što je objema stranama zajedničko.
Ovima je zajedničko to da su obojica ’91. bili u Beogradu.
Jedan u JNA, drugi valjda u “obdaništu”. Prvi se vratio kući u ratu, drugi poprilično nakon rata, a zašto, nije objasnio. No to nije važno. Važno je da kada pričaju o Beogradu, znaju što pričaju i ta je poveznica recept za uspjeh .
Nakon što je definirano ono nešto što ih veže, drugi bi korak bio ajte sad vas dvojica lijepo ruku pod ruku pa u šetnju Terazijama. Mnogo su atraktivne u ovo doba godine. Posebno kad ih zauzmu veseli studenti.
Treći je korak, a ujedno i posljednji, ostavit ih tamo da si evociraju uspomene na temu “Bio jednom jedan pokret” s pogledom na beogradske znamenitosti, a naročito na onog velebnog konja. Kad si kažu sve što imaju, a da mi ne moramo slušat i živcirat se, neka dođu kući, dočekat ćemo ih raširenih ruku.
Epilog: Pomirba zagarantirana, hrvatska desnica jaka k’o top, a građani rasterećeni crnih misli da će nam špijuni uništit državu.
Dosta više mračenja. Ako nam već ne možete dat stanove za nula eura, dajte nam bar smijeha!
Autor: Miljenko Šojić
(Satirični, ironični i parodični stavovi izraženi u ovom tekstu ne predstavljaju mišljenje portala)
