ŽUPANJA, Kada je velika većina građana mislila da od gospodarskih subjekata na istoku Hrvatske više nema što da se zatvori ove godine svjedočimo zatvaranju Tvornice kombajna Same Deutz Fahre Žetelice iz Županje. Ova tvornica, čiji su proizvodi izvozili se širom svijeta, nije uništena u pretvorbi i privatizaciji, ali će biti zatvorena i 200-ak radnika ostati bez posla. Razlog tome je činjenica da su talijanski vlasnici tvornice, SDF grupacija, odlučila iz njima poznatih razloga prestati s proizvodnjom kombajna u Županji i zatvoriti ovu tvornicu.
Bolje upućeni znaju kako je Tvornica kombajna u Županji poslovala u nekadašnjeg pogonu Đure Đakovića. Upravo je Uprava Đure Đakovića još 1995. godine potpisala ugovor o prodaji i distribuciji kombajna i berača marke Deutz Fahre koja je poslovala u sklopu talijanske grupacije Same Deutz Fahre. Ta suradnja se razvijala tako da je deset godina kasnije, 2005. godine, ta talijanska grupacija preuzela županjsku tvornicu.
Odmah se započelo s daljim razvojem tvornice i razvojem novih proizvoda tako da je proizvodnja u županjskom pogonu rasla iz godine u godinu. Tvornica Same Deutz Fahre Žetelice postala je prepoznatljiva po svojim kombajnima koje su izvozili širom svijeta. Ti kombajni su bili kvalitetni, a opet i povoljniji na tržištu od kombajna konkurencije. Pri tome su svako malo izbacivali na tržište nove modele kombajna koje je karakteriziralo i dosta opreme koja je olakšavala rad žeteocima. Sve to je rezultiralo i da je rastao i broj zaposlenih u županjskoj tvornici tako da je jedno vrijeme tvornica zapošljavala oko 400 radnika. U vrijeme najveće proizvodnje zapošljavali su i radnike na ugovore o djelu. Ulagalo se i u opremu tako da je iz pogona županjske tvornice, u najboljim godinama, izlazilo i do 400 kombajna. Prema procjenama do sada je u ovoj tvornici proizvedeno oko 5.000 kombajna.Interesantno je i kako su i u to “zlatno vrijeme” tvornice, kada se prodavalo sve što je proizvedeno, plaće u županjskoj tvornici bile male. Dovelo je to i to štrajka radnika tvornice 2019. godine. Situacija je tada nekako smirena te se činilo da tvornica sigurno plovi dalje. Tako je bilo do negdje prošle godine kada su krenule priče da se proizvodnja iz Županje seli u Kazahstan ili neke druge države gdje je radna snaga jeftinija. To su tadašnji direktori tvrtke demantirali te je nastavljeno dalje da se radi. Tako je bilo do ove jeseni kada je objavljeno da se odlukom Uprave Grupacije SDF proizvodnja u Županji gasi i da će 200-ak radnika dobiti otkaze. Da je to istina radnicima je bilo jasno i kada su dotadašnji direktori tvornice dali otkaze i zaposlili se u drugim tvornicama.
Poslije tih najava sindikalni povjerenik u tvrtki Mladen Benković potvrdio je odluku čelnika grupacije iz Italije najavljujući kako će proizvodnja kombajna biti prekinuta ali da će se nastaviti proizvodnja rezervnih dijelova. Međutim, ono što Benković nije znao je koliko radnika će ostati raditi kao niti koliko dugo će oni ostati raditi. Nije znao niti po kojem kriteriju će se dijeliti otkazi, odnosno što će biti odlučujuće u tome tko ostaje raditi.
On je u razgovoru s novinarima otkrio kako su Talijani pokušali ranije prodati tvornicu tako da je i jedna kineska tvrtka radila dubinsku analizu poslije čega su odustali od kupovine. Potom se, kako je rekao Benković, krenulo i u potragu za potencijalnim partnerima ali niti to nije uspjelo poslije čega su se odlučili za likvidaciju tvornice.
“Rekli su nam u razgovorima ako ima radnika koji žele raditi u tvornicama izvan Hrvatske da bi ih rado primili. Demantirali su da će se proizvodnja seliti u neku drugu državu nego tvrde kako jednostavno prestaju s proizvodnjom kombajna. Ono što je pozitivno he da će svako od radnika koji dobije otkaz dobiti otpremninu od 890 eura po godini staža provedenoj u tvrtki. Do sada su uvijek ispoštovali sve što su rekli pa vjerujem kako će i sada tako biti”, rekao je Benković.
Niti sindikalisti, a niti radnici, nemaju informaciju o razlozima zašto su talijanski vlasnici odlučili se na gašenje proizvodnje u tvornici u Županji. Prema riječima Benkovića jedan od razloga bi mogao biti i taj što se nije dovoljno ulagalo u reklame, odnosno da je radi toga zakazala prodaja. Radnici spominju i kako se proteklih godina nije dovoljno ulagalo u modernizaciju proizvodnje, nove strojeve i nove tehnologije tako da su po mnogo toga kasnili za konkurencijom. Kao treći potencijalni razlog spominje i rat u Ukrajini gdje je odlazio dobar dio proizvedenih kombajna, krizu u EU i politiku.
Ono pak što se sigurno zna je da će 200-ak radnika ostati bez posla, a da je još jedna tvornica, nekad uspješna, nestala. Zna se i kako će poslije zatvaranja proizvodnje dio radnika potražiti posao u drugim tvrtkama koje se bave sličnom proizvodnjom. Dio bi ih mogao završiti i u pogonima Đure Đakovića u Slavonskom Brodu, a biti će i onih koji će odseliti u potrazi za drugim poslom i sigurnijom i kvalitetnijom egzistencijom.
