Hrvati su se ovih dana našli u čudu – među njima se šetaju Masoni! Muškarci u keceljama, koji s pentagramom oko vrata, zaogrnuti crnim plaštevima s kukuljicama, održavaju tajne rituale i upravljaju novcem, policijom, sudstvom, a ima ih i među liječnicima. Nečuveno. Toga ima samo u Americi. Biti Mason, imati para i fotelju, za vladajuće je potpuno neprihvatljivo, pa je zbog takve „prljave rabote“ pala glava glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelića, a javnost se ludo zabavljala dok su zamišljali mračne obrede Hrvatske lože na čelu s ukeceljenim, Velikim Meštrom Nikicom Gabrićem, koji se čvrsto povezao s DORH-om operirajući oči majkama glavnih državnih odvjetnika.
Zgražaju se tako i ograđuju od Masona svi, a posebno hadezeovci koji su svi redom, na čelu s premijerom Plenkovićem, pohrlili oblatiti slobodne zidare kao elitističku skupinu, koja upravlja basnoslovnom lovom i koja je svoje tajne posvećenike postavila na moćne položaje, pa sad više ne znaju kome vjerovati – jer možda je baš taj, koji im treba odraditi kakav poslić, ne daj Bože Mason.
Mora se priznati sve je to dobro odrađen igrokaz koji je hadezovcima ili bogom dan – ili je pomno isplaniran – kako bi prikrili ono što se događa u njihovim redovima uoči unutarstranačkih izbora.
A tamo iza svjetala pozornice vlada politički kaos. Borba za vlast, laži, prevare i obmane. Vara svatko, svakoga. Od onog „običnog“ člana koji nosi Plenkovićeve kandidacijske liste pod jednom, a Kovačeve pod drugom miškom i žica potpise za sve, pa do istaknutih vođa gradskih i županijskih organizacija koji mucaju pred kamerama i kunu se kako podržavaju Plenkovića za predsjednika stranke, ali i njegove oponente poput Stiera i Penave za potpredsjednike.
Toliko su se ustrtarili od prvih žešćih izbora u stranci da ne znaju tko im glavu nosi, ni da zato što u istoj rečenici spominju Plenkovića, Kovača, Stiera i Penavu, svima iole upućenima, zvuče kao politički diletanti. Nadripolitičari koji nemaju jasnu viziju u kojem smjeru stranka treba ići niti tko ju od kandidata treba voditi. Važno je samo sačuvati fotelju – jer tko zna tko će pobijediti, pa pregledavati liste podrške. Stoga priče koje Penava i Kovač serviraju javnosti o prijetnjama ako se podrži ovog ili onog kandidata padaju u vodu. Istina je da su kandidacijske liste pune istih imena – zlu ne trebalo – a dijele se i potpisuju ispod stola – da nitko ne vidi!
Još donedavno, svi ti koji danas igraju dvostruke igre i u strahu za vlastitu kožu lupetaju gluposti, mogli su optužiti Andreja Plenkovića da je svojim ljevičarenjem kumovao potopu stranke i gubitku dvaju izbora, no sada je još jedna istina izašla na vidjelo. Stranka tone jer je po terenu na čelne pozicije zasjela hrpa bezveznjaka koji su u politiku ušli samo s osobnim ambicijama i bez političkih stavova. Takvi ljudi ne znaju kako motivirati članstvo da glasa za ovog ili onog kandidata jer nisu zainteresirani za ništa drugo osim da što duže zadrže svoje fotelje pod bilo koju cijenu.
Žalosno je samo što su toliko preokupirani sami sobom da očito nisu svjesni kako sve to što ovih dana trabunjaju izgleda u očima birača koji su siti nepotizma, masona i lažnih proroka koji se kunu u svoje dobre namjere. Jer ako je suditi prema onome što svakodnevno govore, ti načelnici, gradonačelnici, župani i predsjednici organizacija, nisu svjesni da su ovog proljeća izabrali jedini siguran recept za propast. Recept po kojem se gube parlamentarni izbori – sjedenje na dvije stolice. A za taj odabir zasigurno im nije kriv Andrej Plenković.
AUTOR: Sonja Marinković Hoffmann
