Ni kiša, koja nije bila obilna, ali je uporno, lagano natapala slavonsko tlo, nije spriječila zaljubljenike u konje i tradicijske običaje da se ne odazovu ovogodišnjem pokladnom jahanju u Babnoj Gredi, srcu toga običaja koji Babogređani njeguju već punih 248 godina.
„Pronašli smo u babogredskim zapovijestima iz doba Vojne krajine gdje piše da su hrvatski graničari koji su čuvali granicu na Savi išli na pokladni ponedjeljak jahati kroz selo kako bi provocirali Osmanlije preko Save. Usput su se zaustavljali po kućama gdje je bilo jela i pića i mladih djevojaka, koje su ih častile krofnama”, navodi načelnik Općine Babina Greda Josip Krnić ponosno ističući činjenicu da je Babina Greda jedina i u bivšoj Jugoslaviji zadržala običaj pokladnog jahanja, a ono se u Babinoj Gredi održavalo jedino i samo na pokladni ponedjeljak. Tako je bilo i ovoga pokladnog ponedjeljka na koji se više od 80 jahača postrojilo pred zgradom nekadašnje Babogredske kompanije, a potom krenulo u obilazak sokaka i avlija Babine Grede.
Foto: Đuro Karalić
Veliki zaljubljenik u šokačku tradiciju Babine Grede Ilija Babić, kojemu je prije dvije godine predsjednik Republike Zoran Milanović uručio odlikovanje Red hrvatskog pletera Iliji Babiću za izniman doprinos u promicanju prosvjete te kulturno-umjetničkog amaterizma u Republici Hrvatskoj, navodi kako se pokladno jahanje uz Babinu Gredu veže još od 1776. godine i čuvanje tadašnje habsburške granice na Savi od najezde Osmanlija iz Bosne.
“Kada je kapetan babogredske kompanije izvršio smotru svojih konjanika naredio je da imaju krenuti duž sela i pozdraviti sve seljane. I da pjevaju kako znaju i umiju. Kako je zapisano u „babogredskim zapovidima”, to je bilo i urlikanje i pjevanje, a ispred njih je išao mladić s dugačkom šibom i rastjerivao djecu da ih konji ne pogaze. Taj običaj opet nalazimo u u vrijeme kapetovanja Matije Antuna Relkovića i ta se naredba i dalje poštivala”, kazuje Ilija Babić.
Foto: Đuro Karalić
Vrijeme je to druge polovice 18. stoljeća koje je, kako se može saznati iz povijesnih dokumenata na identitet i kulturu Babine Grede ostavilo najviše traga. Kako u Babogredskom vremeplovu navode iz Turističke zajednice Babine Grede, na oslobođenom području uz Savu, Habsburgovci uspostavljaju Teutsche Militär-Staat, tj. Gräntze – Vojnu granicu ili krajinu. Njena je prvotna uloga bila čuvati nemirnu među s Osmanskim Carstvom. Od Jasenovca na zapadu do Srijemske Rače na istoku, podiže se niz stražarskih postaja – čardakâ te manjih i većih utvrđenja s posadama (najveća, tvrđava u Brodu). Jedini sačuvani graničarski čardak u Hrvatskoj nalazi se nedaleko Babine Grede, u Županji.
Foto: Đuro Karalić
Po riječima Ilije Babića, “babogredski svit” je jako teško živio u vrijeme Vojne krajine. “Jako je patio. Bolje je bilo tek za vladavine carice Marije Terezije kada su došle njezine naredbe, kada je otvorena škola 1775. godine, izgrađene ceste prema Cerni, Gundincima i Šamcu, Babogredac je tada prodisao”, kaže dodajući kako je za Babogredce bilo dobro u vrijeme poklada kada su se mogli proveseliti što im je dozvoljavo kapetan.
“To su naši pretci ostavili vama u amanet”, poručio je pokladnim jahačima Babić dodajući kako se ponekad od nekog jahača ili novinara zna čuti kako mi idemo u poklade. “Ne. Mi smo u pokladama od Svetog Vlaha do Čiste sride, ali možemo ići u bušare ili jahače”.
Foto: Đuro Karalić
Također je podsjetio kako su se pokladni jahači u prošlosti odjevali kako je tko znao i umio dok u kulturno-umjetničkom društvu i konjogojskoj udruzi nisu donijeli odluku da svaki pokladni jahač mora biti odjeven u zimsku narodnu nošnju, a konj uredan. I takvi su pokladni jahači i njihovi konji i bili na pokladni utorak u Babinoj Gredi. Svi kao jedan u namjeri čuvanja 248 godina stare tradicije pokladnog jahanja u Babinoj Gredi, za koju načelnik Josip Krnić, zna često reći da je “seoska kulturna metropola Slavonije”. Kada se pogleda sve ono što Babina Greda nudi, od pokladnog jahanja do manifestacija Konji bijelci, Bećarfest, Stanarskih susreta, Dana kulina, sira i vina, Večeri Matije Bačića i Nema sela nad Babine Grede postoji svi razlozi da se načelnikovim riječima povjeruje. Iznimnoj kulturnoj i tradicijskoj vitalnosti Babogredaca kao da kraja nema.
