Djeca danas više ne odrastaju u stvarnom, nego u virtualnom svijetu – upozorio je waldorfski pedagog i terapeutski savjetnik Matej Lozar, koji već godinama istražuje kako ekrani mijenjaju dječji mozak, ponašanje i emocije.
U dobi kad im treba dodir, pokret i iskustvo, nudimo im svjetlucave ekrane koji im oduzimaju pozornost, maštu i osjećaj stvarnosti. Djeca, prema zadnjim istraživanjima, pred ekranima dnevno provode i do šest i pol sati. U toj novoj stvarnosti ključno je zapitati se kakav utjecaj ekrani imaju na razvoj djeteta. Promjene ne događaju preko noći i ne vidimo ih odmah, a kada se napokon uoče, često je već prekasno, navodi riječi ovog stručnjaka Glas Slavonije.
Roditelji, kaže, u želji da smire djecu često posežu za ekranom, “čudesnim asistentom” koji umjesto da zabavi dijete, preuzima funkciju razmišljanja. “Ulazi u njihovu psihu i oblikuje ih u poslušne konzumente bez sposobnosti kritičkog mišljenja. Djeca tako postaju lake mete marketinga globalnog tržišta”, kaže upozoravajući da su zbog prekomjernog boravka pred ekranima zanemarena osjetila dodira, njuha i okusa, što dovodi do gubitka osjećaja i percepcije stvarnosti.
Istaknuo je kako se dijete emocionalno najintenzivnije razvija između šeste i osme godine života, kada se oblikuju osnovna osjetila, fina motorika i dar govora koji je osnovni preduvjet za razvoj mišljenja kod djece. No danas, zbog pretjeranog boravka pred ekranima, sve je više djece s poteškoćama u govoru i sve veća je potreba za logopedima, upozorava navodeći kako su mnoge digitalne platforme i aplikacije namjerno osmišljenje tako da potiču stalno lučenje dopamina, hormona zadovoljstva, zbog čega djeca neprestano traže nove podržaje i teško prekidaju aktivnosti na ekranu.
“Sustavi nagrađivanja u igricama, kratki videozapisi koji se automatski nadovezuju, neprekidne notifikacije i lajkovi – sve su to mehanizmi koji potiču ovisničko ponašanje. Djeca vrlo brzo nauče da svaka nova objava ili pobjeda u igrici donosi kratkotrajno zadovoljstvo, no s vremenom gube sposobnost odgode užitka i postaju zarobljena u beskonačnom krugu traženja stimulacije”, rekao je Lozar istaknuvši da ni odrasli nisu imuni na izazove koje nude nove tehnologije i internet.
Kao prevenciju, savjetuje da djeca ne bi trebala imati vlastiti mobitel prije 15. godine, ni pristup društvenim mrežama prije 16. Naravno, ostaje pitanje – kako dijete skinuti s ekrana.
“Za sve postoji rješenje, govorim to i iz vlastitog iskustva, jer sam i sam otac. Dijete treba usmjeriti prema pravoj životnoj stvarnosti. Djeca koja nisu otišla predaleko u digitalnoj ovisnosti vrlo brzo shvate da je stvarni svijet bogatiji i živopisniji od onog iza ekrana. Kad se socijalizira i osjeti prave životne vrijednosti, više neće biti toliko podložno manipulacijama s interneta već će se izdići kroz kvalitetu vlastitog iskustva. To je zadatak roditelja, koji je mukotrpan zahtjeva mnogo strpljenja i vremena, ne ide na silu i preko noći”, zaključio je ovaj stručnjak.
Glas Slavonije/Đ.K.
