Volim sama sebi laskati kako me malo što može iznenaditi.
A onda me Facebook razuvjeri.
Da se razumijemo – nagledala sam se i načitala u ovih desetak godina na Faceu svačega: ego-tripova, razračunavanja, političkih i ljubavnih bitaka s gomilama prljavog rublja, isfuranih citata, lažnih vijesti, manikiranih noktiju (???), prijetnji, kleveta i foto-montaža.
No ovo danas definitivno ulazi u Top 10.
Facebook zajednica Božja Ruka objavila je događaj za 16. travnja, u zagrebačkoj Katedrali: Molitva za Ivicu Todorića. Gledam… i ne vjerujem. Čitam… i opet ne vjerujem:
„U teškim vremenima prijalaza iz crnog komunizma u vječno sanjanu samostalnu Hrvatsku važnu ulogu je dobio Hrvatski Katolik Ivica Todorić. Ivica se u tim trenutcima nije libio preuzeti golem teret na svoja pleća…. Ivica Todorić se odvažio, bio hrabar i hrvatsku ekonomiju izvukao iz crnila komunizma sa svojom nadljudskom vjerom u sebe i svoje bližnje. Većina Hrvata nakon rata razorenom Lijepom Našom u Ivici nalaze spasitelja koji zapošljava na tisuće Hrvata od Vukovara do Dubrovnika. Dužnost i obaveza svakog pravog Hrvata je da molitvom oda počast hrvatskom heroju I božjem pastiru Ivici u ovim teškim trenutcima.“
Nekim djelićem sebe se nadam kako je u pitanju nečija sprdnja. Naveden je tu i nekakav broj telefona, no ja – koja volim provjeriti stvar s više strana – se jednostavno ne usudim nazvati i pitati: koji je ovo vrag? Bojim se da bi ovo moglo biti stvarno.
(U ovome mi je trenutku žao što mi urednici brane psovanje u kolumni).
Jer, razmišljam o radnicima Vupika, koji je – kako čujem – u blokadi. I o radnicima PIK-a Vinkovci. Kako će njima izgledati Velika subota, dan na koji će netko tamo moliti za Ivicu Todorića?
Usput, razmišljam i o radnicima Borova – tvrtke u vlasništvu države, o kojoj ta naša mila država ‘skrbi’. Pogledaš Borovo, pa ti je jasno kako će izgledati stvari u Vupiku za koji mjesec.
(Jako mi se psuje).
A sjetim se i nekih vukovarskih branitelja, članova dioničkog društva „Vukovarski branitelj“, kojima je Todorić pri privatizaciji Vupika poklonio (!) znatnu količinu Vupikovih dionica. Ne čuje im se glas ovih dana. Bit će da Najustrajniji Prosvjednici u Hrvata zbrajaju gubitke na burzi, te se ne stignu oglasiti ili – nedajbože – prosvjedovati što egzistencija nekoliko tisuća vukovarskih i vinkovačkih obitelji visi o koncu.
(I dalje mi se psuje).
Što vrijeme više prolazi, a pizdarije se množe, rekla bih da je dužnost i obaveza svakog pravog Hrvata da oda počast svim našim herojima u ovim teškim trenutcima, te nađe posao u Irskoj ili Njemačkoj. Tako ću – čini mi se – i ja.
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.
