Katolici u cijelom svijetu slave Uskrs, najstariji i najveći kršćanski blagdan kojim se obilježava nedjelja Kristova uskrsnuća i njegova pobjeda nad smrću i grijehom te je uskrsna poruka, kako je rekao papa Lav XIV. “najradosnija i najpotresnija vijest koja je ikada odjeknula kroz povijest”.
Uskrsnuće Isusa Krista temeljno je vjerovanje kršćanstva koje kazuje da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih, a nakon što je umro za otkupljenje grijeha ljudi, svojim je uskrsnućem pobijedio smrt i stoga poruka Uskrsa glasi da ljubav pobjeđuje smrt.
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u svojoj uskrsnoj poruci pod naslovom “Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” naglašava da je Kristovo uskrsnuće poziv na nesebičnu ljubav.
“U Svetome pismu slušamo riječi: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8). U tim riječima sažeta je logika Evanđelja – logika dara. Stoga je kršćanin pozvan živjeti ne zatvoren u sebe, nego otvoren drugome, osobito onome koji trpi. A u našim bolnicama, većinom skriveno našim očima, vode se tihe i teške borbe za život. Ta su mjesta postala mjestom ljudskih očekivanja i često mjestom posljednje nade u spas života. Tako čak mnoga djeca, mladi i odrasli, pogođeni teškim bolestima, čekaju presađivanje nekog organa kao posljednju nadu za svoj život. U ozračju uskrsne vjere, koja nas uči da je naš život Božji dar, htio bih pred sve nas staviti jedan sasvim osobit izazov, koji duboko dotiče samu bît našega kršćanskog života i poziva. Riječ je o darivanju vlastitih organa kao činu posebne ljubavi prema bližnjemu. Ne samo da život kršćanina može biti svjedočanstvom uskrsne vjere u nama, nego i smrt „donorska kartica“ prijelaza u novi život.
U darovanom tijelu kuca ljubav koja se ne predaje smrti. Darivanje organa nakon smrti svjedoči ljubav koja nadilazi samu smrt. Ono nije obveza, nego slobodan čin savjesti. Darivanje organa ne umanjuje dostojanstvo ljudskog tijela, nego ga potvrđuje kao sredstvo velikodušne ljubavi. Naše tijelo, koje je po krštenju postalo hram Duha Svetoga, može i nakon našega života postati znakom nade za druge ljude. Ono govori da smo jedni drugima potrebni, da naš život doseže svoj puni smisao tek onda kad postaje dar za druge. Ono je izraz „univerzalnoga bratstva“ (papa Franjo). U tome se očituje duboka istina Uskrsa: da ljubav, kad je u pitanju naš bližnji, nadilazi granice smrti”, poručuje nadbiskup Đuro Hranić.
