Ovaj članak sadrži pojedinosti koje bi neki čitatelji mogli smatrati uznemirujućima.
Gotovo dvije godine nakon nestanka malene Zagrepčanke Lidije Pale, u predgrađu Münchena pronađeno je tijelo djevojčice. Interpol je kontaktirao tadašnji jugoslavenski Sekretarijat unutarnjih poslova s informacijom o pronalasku dječjeg leša, uz zamolbu da pomognu pri identificiranju mrtve djevojčice pronađene u predgrađu Munchena. Njemački su policajci po tragovima vakcinacije pretpostavljali da je dijete možda s područja Jugoslavije. Njemačka je policija putem INTERPOL-a u Zagreb dostavila i fotografiju mrtve djevojčice. No, ubrzo se utvrdilo da to nije tijelo nestale Lidije Pale.
Priča djevojčice iz Münchena sasvim je drugačija od Lidijine. Tu malenu neznanku nitko nije tražio.
Mrtvu djevojčicu pronašao je vrelog 24. srpnja 1967. godine oko 14:00 sati student Erko Stackebrandt dok je hodao bezimenom stazom prema mostu Friedenheimer. Tijelo je ležalo u zgrčenom položaju, među visokim koprivama.
O djevojčici se zna sljedeće: bila je stara između 5 i 7 godina, visoka 107 centimetara i bila je plavokosa. Težila je 16 kilograma, a na lijevoj je ruci imala dva ožiljka od cijepljenja. Još uvijek je imala sve mliječne zube, s izuzetkom prvog donjeg lijevog sjekutića. Imala je čiste i podrezane nokte i kratku kosu. Kada je pronađena, bila je naga.
Na mjesto pronalaska vrlo brzo je došla kriminalistička policija, načelnik policije i državni odvjetnik. Vrijeme je tog srpnja 1967. godine bilo netipično vruće za Njemačku.
Tijelo djevojčice je nakon očevida prevezeno u Institut za sudsku medicinu gdje je utvrđeno da je smrt nastupila 24 do 48 sati ranije. Na malenom tijelu nisu uočeni tragovi seksualnog zlostavljanja, niti bilo kakve ozljede.
Nakon višetjednih testiranja isključena je i mogućnost da je bila otrovana. Prema nalazu patologa, na tijelu nije pronađeno ništa što bi ukazivalo na nasilnu smrt. Gotovo tri mjeseca nakon pronalaska tijela patolog je kao uzrok smrti naveo toplotni udar, prije kojeg je djetetov organizam bio znatno oslabljen teškim bronhitisom. Time je dovršen bar dio istrage kojim je utvrđen način na koji je dijete umrlo.
No istraga se intenzivno nastavila, jer trebalo je utvrditi identitet malene neznanke. Nitko nije znao tko je pronađeno mrvo dijete. Naposlijetku je policija prevezla cijelu kartoteku registriranih stanovnika grada Münchena – gotovo 5 tona materijala s 1, 2 milijuna imena – u tvrtku Agfa, te uz pomoć njihovog računala Siemens 4004/45 izdvojila imena i adrese 20 126 minhenskih djevojčica rođenih između 1960. i 1962. godine. Računalna analiza podataka trajala je 22 sata. Nakon toga policajci su se uputili osobno vidjeti i provjeriti dobrobit svake od navedenih djevojčica.
Istraga je trajala više mjeseci, a dodatno ju je komplicirala činjenica da su trajali školski praznici pa dio djevojčica nije bio u gradu. Nakon što su provjerena sva imena s popisa, policija je utvrdila da u Münchenu u tom razdoblju nije nestalo niti jedno dijete.
Nakon toga se istraga protegnula i na šire državno područje, te preko granica Savezne republike Njemačke, u inozemstvo. Uključen je i INTERPOL. Tiskano je 15 000 plakata na kojima je prikazano lice malene neznanke, njezin opis na osam jezika i pitanje: „Tko poznaje ovo dijete?“
Nepoznata djevojčica ostala je neidentificirana. Pokopana je u studenom 1967. u grobu 187/450 na jednom od gradskih grobalja. Bez ispraćaja. Bez cvijeća. Bez imena.
Prema statistici, u Europi je 40.000 slučajeva dugotrajno nestalih osoba, te 15 000 neidentificiranih posmrtnih ostataka. Postoje javno dostupne nacionalne baze podataka nestalih osoba, a apeli usmjereni prema javnosti za pomoć u potrazi za nestalim osobama postaju standard. No, tek rijetke nacionalne policije imaju javno dostupne nacionalne baze podataka neidentificiranih tijela, a apeli za pomoć pri prepoznavanju nepoznatih pokojnika objavljuju se tek u iznimnim slučajevima.
No Uredba Europske Unije o automatskom pretraživanju i razmjeni podataka za policijsku suradnju od ožujka ove godine mogla bi – teoretski – dovesti do rješavanja bar nekih slučajeva dugotrajno nestalih ili neidentificiranih pokojnika.
Uredba omogućava potragu za nestalim osobama i identifikaciju neidentificiranih ljudskih posmrtnih ostataka osiguravanjem automatskog pretraživanja profila DNK-a, daktiloskopskih podataka, određenih podataka iz registra vozila, prikaza lica i policijskih evidencija svih država potpisnica Prümske konvencije koja je otvorena za sve članice Europske unije.
Svrha okvira Prüm II je pojačati prekograničnu suradnju poboljšanjem, pojednostavljenjem i olakšavanjem razmjene informacija o kaznenim djelima i podataka iz registra vozila, u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istrage kaznenih djela među nadležnim tijelima država članica, te između država članica i Europol-a. Takva će suradnja omogućiti nadležnim tijelima države članice i potragu za nestalim osobama u kontekstu kaznenih istraga ili iz humanitarnih razloga, te identifikaciju ljudskih posmrtnih ostataka. Usporedbe jednih i drugih podataka nekim obiteljima možda konačno donesu odgovor što se dogodilo s njihovim najmilijima.
Gordana Ilić Ostojić
