Digitalno okruženje je realnost koja iz godine u godinu sve više zaokuplja ne samo odrasle već i djecu, čak i one najranije dobi. U javnosti se sve više govori o odgovornom korištenju digitalnih tehnologija, a tu upravo leži dužnost svakog roditelja da spomenute tehnologije pravilno dozira, odnosno daje djetetu na korištenje. O negativnim, ali i pozitivnim učincima digitalizacije na zdravlje i bolesti djeteta, razgovarali smo s doc. dr. sc. Irenom Bralić, specijalisticom pedijatrije iz Doma zdravlja Istok – Zagreb, prenosi laudato.hr.
“Djeca su dio svoje obitelji i zajednice, odraz su vremena i prostora u kojem odrastaju. Šira i uža obitelj ima utjecaj na izloženost djece ekranima, tj. na stil i navike života djeteta. Kako dijete odrasta, ono ulazi u zajednicu, predškolske ustanove, onda dolazi škola, prijatelji, šira zajednica. Prema tome, djeca su odraz vremena i prostora u kojem odrastaju. Mi, odrasli, smo odgovorni za zdravlje, za zdravo odrastanje naše djece. Naša odgovornost je veća nego što je bila prije jer su naša djeca kroz digitalne medije izložena ogromnom broju informacija, za koje su oni još uvijek nekritični da bi ih mogli staviti u kontekst. S jedne strane, trebamo biti odgovorni, a s druge strane poticajni, kako bi se napravila neka zlatna sredina. Djeca kod pedijatra na preglede dolaze s tabletima već s 9 mjeseci. Dok mi radimo savjetovanje, djeca se igraju s mobitelom ili tabletom. Kultura igračke kod djece se jako promijenila.”
Objasnila je kako će svaki iskusni pedijatar pokušati upozoriti roditelja da mijenjaju navike djece. Djetetu se na ovakav način uskraćuje podražaj, a to je princip akcije i reakcije. Ako se dijete potakne, ono će odgovoriti, ali ako izostane podražaj, dijete sve više postaje koncentrirano na ekran.
“Današnji roditelji su jako ponosni kada njihova djeca nauče prije engleski nego materinji jezik, ali dijete tada ne prepoznaje i ne povezuje značenje s onim što vidi. Sve više se dijete fokusira samo na sebe i na ono što vidi na ekranu, samim time postaje sve više zatvorenik komunikacije s ekranom. Iz toga proizlazi niz poteškoća koje kasnije mogu postati zaista velik i opasan problem.”
Laudato/Đ.K.
