Povjerenje ljudi u medije opada diljem svijeta – danas je to gotovo neupitna istina. No, istraživačima je teško jasno pokazati kako smo prešli iz ere visokog povjerenja u medije 20. stoljeća u eru niskog povjerenja u digitalnom dobu.
Načini na koje se ljudi angažiraju u medijima i gdje traže pouzdane informacije mijenjaju se. U razdoblju od 2011. do 2024. godine, istraživači okupljeni u Medijskog grupi Sveučilišta u Glasgowu pratili su te trendove kroz niz istraživanja fokusnih grupa. Rezultati istraživanja sugeriraju da mnogi ljudi smatraju da novinarstvo danas predstavlja interese moćnih, te da ne govori u njihovo ime. Za publiku koja se tijekom 20. stoljeća informirala putem elektroničkih i tiskanih medija, povjerenje se uglavnom temeljilo na onome što bismo mogli nazvati skokom vjere. S obzirom na mali broj novinskih kuća – gdje su organizacije poput BBC-a imale ekskluzivni pristup političarima i stručnjacima – publika je imala malo alternativa kojima bi se mogla okrenuti u potrazi za informacijama. Većina ljudi nije imala pristup drugim izvorima, niti izravno iskustvo s onim o čemu se izvještavalo u vijestima.
Tradicionalni mediji sada se oslanjaju na digitalne platforme preko kojih isporučuju svoj medijski sadržaj, i pri tome se natječu sa sve širim rasponom alternativnih izvora informacija. Mainstream vijesti i dalje su vođene perspektivama vladinih, poslovnih i ekonomskih stručnjaka. No digitalne platforme omogućuju da se čuju i glasovi influencera društvenih medija, neovisnih novinara, aktivista i svakodnevnih korisnika. To publici daje jednostavan pristup perspektivama koje izravno i redovito dovode u pitanje narative predstavljene u vijestima. U takvom okruženju, od novinara koji rade za vodeće medijske kuće očekuje se da dokažu da najbolje predstavljaju interese svoje publike, jer čitatelji, slušatelji i gledatelji to više ne shvaćaju kao nešto nepromjenjivo.
Tijekom višesatnih rasprava, ispitanici iz fokusnih grupa navodili su da smatraju kako je mainstream novinarstvo povezano s političkim sustavom koji propada. Na primjer, novinari mogu pozitivno izvještavati o postotnim bodovima gospodarskog rasta i zahtijevati razumne planove potrošnje, no mnogi ljudi jednostavno neće vjerovati da će se stvari poboljšati. U najnovijoj studiji Medijske grupe Sveučilišta u Glasgowu koja je analizirala medijski sadržaj i prijem publike u odnosu na krizu troškova života (rezultati koje će biti objavljeni kao knjiga 2026.), otkrilo se da su novinari, jednako kao i političari, izvještavali o krizi kao o kratkoročnom šoku, koji privremeno povećava cijene hrane i energije. No, ispitanici iz fokusnih grupa krizu su shvatili kao dugoročni pad životnog standarda. Drugim riječima, postoji nesklad između prioriteta i uvjerenja novinara i njihove publike.
Ova nepovezanost bila je očita u svim proučavanim demografskim skupinama – no nisu svi pogođeni u istoj mjeri. Nalazi istraživanja ukazuju na korelaciju između onih koji su najnezadovoljniji političkim sustavom i vjerojatnosti njihovog ulaganja povjerenja u alternativne izvore „vijesti“.
S više izbora nego ikad za dobivanje informacija, ljudi se sada kreću između različitih platformi i uređaja, ovisno o svojim potrebama i okolnostima. Tijekom pandemije, milijuni ljudi su pratili BBC radi najnovijih zdravstvenih smjernica. No u drugim slučajevima ljudi prate algoritmima vođene društvene mreže radi zabave i vijesti.
Međutim, provedeno istraživanje pokazuje da većina ljudi ima dominantan način angažmana na koji se oslanjaju kako bi došli do pouzdane informacije. U smislu preferencija, oni se uglavnom dijele u tri kategorije:
- Mainstream izvori
Stariji i visokoobrazovani ispitanici skloniji su se oslanjati na mainstream vijesti, te su svoje povjerenje davali službenim oblicima dokaza i autoritativnim glasovima poput političara i stručnjaka. - Izvori koji nisu mainstream
Ispitanici s nižim prihodima vjerojatnije su se okretali izvorima koji su smatrani neovisnima o glavnoj „agendi“. Povjerenju su često davali stranačkim podcastima, neovisnim medijima i blogerima – kao i objavama na društvenim mrežama općenito – s kojima dijele skepticizam prema javnim institucijama i uglednicima. - Mješavina izvora
Mlađi ispitanici vjerojatnije filtriraju vijesti putem aplikacija za agregaciju poput Google Newsa, pomoću preporuka prijatelja ili su se jednostavno vodili algoritmima platforme. Odlučivali su kome će vjerovati uspoređujući više izvora, često dajući više kredibiliteta influencerima na društvenim mrežama koji su bili pristupačniji i za koje se smatralo da bolje predstavljaju njihove interese.
Važno je napomenuti da su ovo generalizirane kategorije – nije slučaj da svi oni s niskim primanjima koriste društvene mreže radi vijesti, niti da mladi ljudi ne pristupaju glavnim medijima.
Novi izvori informacija pojavljuju se u kontekstu platformi vođenih algoritmima koje korisnicima „guraju“ provokativan sadržaj, ali i političkih skupina koje pojačavaju i iskrivljuju frustracije ljudi.
Opasnost leži u tome što se, kako se sve veći broj ljudi udaljava od tradicionalnih vijesti prema izvorima informacija bez ikakvih formalnih procesa provjere ili odgovarajućeg nadzora, neizvjesnost oko toga kome ili čemu vjerovati može samo produbiti.
Gordana Ilić Ostojić
