VINKOVCI, Vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić danas bi trebao potpisati ugovor vrijedan gotovo 48 milijuna kuna o izvođenju radova na početku gradnje nove zgrade Gradske knjižnice i čitaonice u Vinkovcima, jedine knjižnice u Hrvatskoj stradale u Domovinskom ratu, a koja još uvijek nije do sada obnovljena, iako je od ratnih događanja prošlo gotovo tri puna desetljeća.
Priča oko gradnje nove vinkovačke gradske knjižnice, bez imalo pretjerivanja, moglo bi se reći, ima epski karakter, i jedan je od od većih kulturnih “grijehova” nekadašnjih, a dijelom i sadašnjih gradskih čelnika.
Prapočetak 2007.
A priča je započela još daleke 2007. godine osmišljavanjem projekta gradnje Hrvatskog doma na mjestu u Domovinskom ratu srušene i spaljene knjižnice, a u sklopu kojega je svoje mjesto trebalo naći i na tisuće svezaka nove knjižnica.
Izdavanjem municipalnih amortizirajućih obveznica grada Vinkovaca u ukupnom iznosu od 42 milijuna kuna financirat će se kapitalni projekti izgradnje Hrvatskoga doma i kompleksa zatvorenih bazena, najavio je te 2007. godine tadašnji vinkovački gradonačelnik Mladen Karlić na konferenciji za novinare upriličenoj u suradnji s Privrednom bankom Zagreb koja je bila agent i pokrovitelj izdanja tih obveznica. I tu se priča počela kotrljati. Barem za bazene, ali ne i za knjižnicu, Godinu dana kasnije, na proslavi obilježavanja Dana grada Vinkovaca tadašnji ministar regionalnog razvoja, vodnoga gospodarstva i šumarstva Petar Čobanković, govoreći o projektima koje Vlada i Sabor financiraju na našem području napomenuo je i da će Vlada osigurati 10-ak milijuna početnih sredstava za gradnju Hrvatskog doma.
Potom proječe još nekoliko godina u nedešavanju ničega i dolazimo do 2011. godine u kojoj su gradonačelnik Mladen Karlić i predsjednik uprave splitskoga Brodomerkura Ivica Kožul potpisali ugovor o izgradnji Kulturno-poslovnog centra “Hrvatski dom” u Vinkovcima. Uslijedila su arhološka istraživanja, ali aktivnosti su ubrzo zaustavljene nakon što je Gradu ispostavljena financijska situacija u kojoj je bilo navedeno više radova u odnosu na stvarno stanje na terenu.
“Kako mi to nismo željeli platiti, došlo je do sudskog postupka. Ono što je bitno naglasiti, mi u našim dopisima tražimo da oni odustanu od tužbe, da ispostave realnu situaciju koja je stvarno izvedena i da nastavimo izgradnju Hrvatskog doma”, pojasnio je tada situaciju novinarima gradonačelnik Karlić.
Prva faza radova trebala je koštati 30,4 milijuna kuna, a novac je, kako su tvrdile gradske vlasti, bio osiguran u gradskom proračunu.
Na pomolu novi projekt i novo zadržavanje radova
U međuvremenu je postignta izvansudska nagodba i 2015. godine arheolozi nastavljaju započeti posao, a raspisivanje novog natječaja za izvođača radova najavljen je za proljeće 2016. godine. Najavljeno je i kako se rade izmjene projektne dokumentacije za II. fazu radova kojom je bila predviđena gradnja nove kazališne dvorane u sastavu Hrvatskog doma, ali od koje se odustaje te će se kroz izmjene projekta iza zgrade knjižnice graditi muzejski paviljon u kojem će biti izložena poznata zbirka antičkog srebra pronađenog u Dugoj ulici, a koje se još uvijek nalazi na restauraciji.
U 2017. godine definitivno je potvrđeno kako su gradske vlasti Vinkovaca odustale od projekta izgradnje Hrvatskog doma predstavivši potpuno novi projekt koji sadrži novu gradsku knjižnicu koja bi se prva počela graditi i Muzejski centar koji će se graditi u drugoj fazi. Natječaj za izvođača radova za izgradnju gradske knjižnice najavljivan je do kraja te godine, ali ni od toga ništa nije bilo jer su se u međuvremenu pojavile mogućnosti financiranja projekta i drugim sredstvima, među kojima i EU fondova.
Nova godina, nova prilika
I sada, na početku 2020., 13 godina nakon izdavanja obveznica, stvari su izgleda i valjda konačno posložene kako bi jedna od većih vinkovačkih sramota mogla krenuti prema happy endu. Nakon niza godina, blago rečeno, površnog pristupa cijeloj priči oko gradnje nove zgrade Gradske knjižnice, valja vjerovati u ozbiljne nakane aktualnog gradonačelnika koji ima zadaću u svom mandatu poraditi na naprijed spomenutom happy endu za ustanovu koja se od rata nalazi u krajnje neadekvantnim prostorima u Gundulićevoj ulici i uz sav trud vrijednih djelatnika, odavno nije sve ono što knjižnice danas predstavljaju i nude korisnicima. A sve zbog činjenice da je kultura, iako u Vinkovcima predstavlja odrednicu iznimne vrijednosti, a pri tom ne mislim samo na Vinkovačke jeseni i tradicijsku kulturu, uglavnom bila i ostala na margini interesa gradskih vlasti. Zašto je tomu tako, teško je za reći. Jer, ako se Vinkovci ičim više mogu podići, nakon strmoglavljanja, za mnoge, neupitna dva simbola grada, željeznice o kojoj će baš večeras biti ispričana jedna krasna kazališna priča u Gradskom kazalištu Joze Ivakića i Cibalije, to su dosezi kulture koji ovaj mali grad u svom bitku i postojanju čine velikim i značajnjim. Lokalna politika kao da toga nije svjesna te je, namjerno ili nenamjerno, svojim činjenjem ili nečinjenjem, kulturi i kulturnim projektima nekako više odmagala nego pomagala. Ogromna rupčaga, koja već gotovo cijelo desetljeće zjapi u ulici Kralja Zvonimira, na mjestu na kojem bi ovoga proljeća, valjda napokon trebala krenuti izgradnja nove gradske knjižnice, jedan je od neupitnih svjedoka takvog stajališta.
