Prvoga dana proljeća 1978. godine, u arheološkom iskopavanju u središtu Vinkovaca pronađeno je nešto senzacionalno. Tog trenutka nitko toga nije bio svjestan, ali u arheologiji to i nije neuobičajeno. Ponekad se dogodi da odmah, na prvi pogled prepoznaš što si iskopao. No, ponekad su potrebni mjeseci i godine da se ono što se izvuklo iz zagrljaja zemlje očisti, sastavi, zalijepi ili rastumači.
Razbijeni lonac
Uglavnom, nakon dugog probijanja kroz slojeve pepela i gara, životinjskih kostiju i komada keramike, iz otpadne jame na kojoj su arheolozi radili izvučen je – lonac. Čak nije bio ni čitav. Ako nije bio jako isprljan zemljom, možda su zamijetili lijepe šare po njemu, no vjerojatno u prvi mah taj neveliki lonac nije izazvao posebno uzbuđenje. Lonac k’o lonac. U toj su jami već pronašli nekoliko keramičkih posuda, što razbijenih, što i cijelih.
Prethodnu godinu arheolozi su proveli cijelu sezonu iskapajući na istoj lokaciji, na mjestu gdje je trebao niknuti budući hotel Slavonija, te malo-pomalo otkrivali prapovijesno naselje koje su davno prekrili pepeo i prah. Otkrivali su pokojnike, podnice kuća s ognjištima, jame koje su služile kao ostave ili odlagališta otpada. Po završetku iskapanja vjerovalo se kako je arheološki posao na parceli gotov, ta da će na njoj uskoro niknuti moderan hotel.
No, početkom 1978. godine naknadno je odlučeno da će se uz hotel graditi i atomsko sklonište koje prvotno nije bilo planirano, pa su se arheolozi u ožujku ponovo našli na istom terenu i nastavili istraživati još jedan dio budućeg gradilišta. Ispostavilo se da hladnoratovskoj paranoji trebamo biti zahvalni za otkriće dva značajna nalaza vučedolske kulture na području Vinkovaca.
Zvjezdani kalendar
Dosta vremena nakon iskapanja utvrđeno je da su neki od predmeta izvučenih iz otpadne jame zapravo kalupi za lijevanje sjekira. No, danas svima znani lonac – kalendar Orion – još je malo sačekao na svoje tumačenje.
Foto: Gordana Ilić Ostojić
Aleksandar Durman, profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu koji je sudjelovao u tom arheološkom iskopavanju, zaključio je da tri posude iz otpadne jame imaju poseban značaj jer se ukras na njima može vezati uz prikaz različitih zviježđa i planet Veneru, kao neka vrsta prvog slikovnog pisma.
Prema toj teoriji, dvije pronađene posude prikazuju Veneru u njenom kretanju oko Sunca, javljanju i nestajanju, kako se ona vide sa Zemlje. A Orion, kojeg krase četiri ukrašena horizontalna niza s 12 polja u svakom, predstavlja godinu s četiri godišnja doba i prikazuje najstariji europski, ali i indoeuropski kalendar.
Vladar zimskog neba
Jednostavno objašnjenje ovog kalendara je da se temelji na Orionovom ciklusu, prikazanom preciznim slijedom zviježđa na posudi. Nebo koje su gledali Vučedolci bilo je drugačije od današnjeg; Orion je dominirao zimskim nebom od prve pojave mraka pa do kasnih noćnih sati. Kako se bližio kraj zime, ovo se sjajno zviježđe sve kraće zadržavalo na nebu, a dolaskom proljeća bi potpuno nestalo. U doba Vučedolaca Orionov bi pojas potonuo za obzor upravo na proljetnu ravnodnevicu i time obilježio kraj zime.
Svaki od četiri ukrasna niza na posudi-kalendaru predstavlja po jedno godišnja doba, počevši s proljećem na vrhu. Svaki je niz podijeljen u dvanaest polja, što predstavlja 12 tjedana kroz svako godišnje doba. Ukrašeno je tek svako drugo polje u nizu, ideogramima nebeskih tijela koja leže na određenoj točki na horizontu odmah nakon sumraka. Piktogrami u poljima predstavljaju Orion, Sunce, Kasiopeju, Labuda, Blizance, Pegaza i Plejade. Ako je okvir prazan, to znači da u referentnoj točki tijekom odgovarajućeg tjedna nije bilo vidljivih nebeskih tijela. Referentno mjesto na horizontu je točka na kojoj je prije 5000 godina Orionov pojas nestajao iz vidokruga na kraju zime, što je označavalo početak nove godine. Tako je vučedolska godina počinjala u sumrak prvog dana proljeća, upravo istoga dana kada je Orion pronađen u otpadnoj jami u Vinkovcima.
Foto: Gordana Ilić Ostojić
Nažalost, dio posude koji bi možda mogao objasniti kako su Vučedolci na kalendaru riješili problem nejednakog broja dana u godini otkrhnut je i nije pronađen.
Ali to nije sve…
No jedinstvena pojava kalendara tek je jedan dio ostavštine Vučedolaca. Arheološka istraživanja duga više desetljeća pokazala su da su Vučedolci uveli brojne standarde kojih se držimo i danas.
Živjeli su u uređenim naseljima i obiteljskim kućama koje su imale po tri prostorije i bile namještene. Kuće su imale unutarnja ognjišta i vrata širine 80 centimetara. Uz kuće su imali otpadne jame, ali i veće deponije otpada na kraju naselja. Čini se da su poznavali i neke mjere, struka tvrdi da je raspon na vučedolskom tkalačkom stanu iznosio točno jednu stopu, odnosno 26,5 centimetara.
Izrađivali su pet vrsta obuće, i razlikovali su cipele za lijevo i za desno stopalo. U obiteljskim kućama su imali više od 20 vrsta različitih vrsta posuđa, a svatko od ukućana je jeo iz svoga tanjura. Proizvodili su čudesno lijepo posuđe, sjajne crne površine, ukrašeno urezivanjem geometrijskih oblika te upotpunjeno bijelom, žutom ili crvenom inkrustacijom od mrvljenih školjki, puževa i minerala, te ih premazivali pčelinjim voskom s unutrašnje i vanjske strane kako bi bile nepropusne.
Foto: Gordana Ilić Ostojić
Na nekim nalazima vučedolske kulture zapaženi su tragovi piljenja, pa poneki stručnjaci zaključuju kako je i prva poznata pila na svijetu nastala upravo u okviru vučedolske kulture. Primjerak pile – za sada – nije pronađen.
Vučedolska kultura je i prva kultura koja je povezala nizinske predjele Slavonije i Jadran, što potvrđuju i brojni nalazi na jadranskim otocima. Neki tvrde i da su Vučedolci prvi na europskom tlu proizvodili pivo… Odnosno, nešto slično pivu. Bilo je – pretpostavlja se – više kašica nego tekućina, a srkalo se kroz slamke od riječne trske s Dunava. Zanimljivo je kako nisu nosili nakit, no neki nalazi upućuju na to da su se tetovirali.
Vučedolska je kultura nastala na malom prostoru između Dunava, Drave i Save, te se proširila na prostor 14 današnjih europskih zemalja. Vrijeme ove jedinstvene kulture završilo je pred sam kraj bakrenoga doba. Nagli porast populacije i povećana potreba za metalom – odnosno ležištima bakrene rude – nagnali su Vučedolce na odlazak iz matičnog slavonsko-srijemskog područja i osvajanje novih prostora. Njihov odlazak otvara prostor za egzistenciju novih kultura koje će naseljavati ovo područje, a čovječanstvo će ući u novo, brončano doba.
Gordana Ilić Ostojić
Nastavlja se…
Izvori: Vinkovci u svijetu arheologije; Najstariji europski grad – Vinkovci od neolitika do danas; Arheološki odjel GMVK – vodič kroz postav; Vučedolska kultura; Gradski muzej Vinkovci; Muzej vučedolske kulture
