Godine 1526. ovaj kraj osvajaju Turci, a benediktinci bježe iz samostana sv. Duha. Navodno je Monuštar osvajala osmanska vojska koja je išla od Beograda preko Srijema na Osijek, a s tom je vojskom bio i sam sultan Ibrahimpaša s najbližim suradnicima.
Mnogo godina kasnije, kad su Turci dobrano učvrstili vlast na ovome području, kaniški paša Alija Sokolović htio je iskoristiti kamen i čvrstu hrastovu građu crkve za neku svoju gradnju. Kupio je crkvu od nuštarskoga spahije 1610. godine, te poslao ljude koji su je počeli rušiti. Narodna predaja kaže da je 40 katolika to vidjelo, pa su pošli kadiji u Vukovar žaliti se zbog rušenja crkve. Žalba je urodila plodom – vlasti su zabranile rušenje jer je crkva služila okolnim katolicima, pa je ona tako je spašena i preživjela je cijelo trajanje osmanske vlasti. Čini se da je Alija Sokolović umjesto crkve porušio samostan koji je nakon odlaska benediktinaca ostao nenastanjen i van upotrebe.
Pod Turcima je Nuštar vjerojatno dijelio sudbinu ostalih naselja u ovim krajevima, iako za razdoblje od 1526. godine do 1691. o Nuštru nema mnogo podataka. Pred dolazak Turaka u Nuštru je živjelo tridesetak obitelji. Žitelji mjesta najvećim dijelom nisu pobjegli pred Turcima. Znamo da je Nuštar jedno vrijeme pripadao pod župu Jankovci, te pod turskog namjesnika u Ivankovu.
Crkva sv. Nikole, koja se nalazila u selu, vjerojatno je propala od zuba vremena. Moguće je da je Turci nisu dozvoljavali popravljati, kao da ni sami katolici tome nisu bili skloni, jer su imali pristup ljepšoj i prostranijoj samostanskoj crkvi Sv. Duha.
Nakon poraza i povlačenja Turaka, u popisu iz 1697. spominje se utvrđen grad “oppidi Nustor“, u sklopu districtus Essekiensis, odnosno Osječkog okruga.
Dokumenti nastali nakon turskoga vremena ne spominju samostan Sv. Duha. U popisu iz 1702. godine, stoji tek napomena da je tu nekada bio, te da su ostatci građevine vidljivi. Što se crkve tiče, ona je još bila u dobrom stanju te 1720. godine, osim što joj je krov bio loš.
Veliki prepozit pećujski Gabrijel Bačić i Andrije Natali, župnik iz Nijemaca posjetili su župu Vukovar 1729. godine, pa izvještili da je ta crkva bila jedna od najljepših u Slavoniji, gotskog stila, i da se može usporediti gotovo s bazilikom Sancta Maria Magiore u Rimu, te da Slavonija “među tolikom Bogu posvećenim hramovima niti uzvišenijega kamenom, niti umijećem građevinskima ne broji”.
Crkva je zapravo srušena 1726., no 1729. godine još su bili vidljivi ostatci svetišta i zidova, urešenih gotičkim slikama svetaca. Znamo i da su za vrijeme turske vlasti stanovnici okolnih sela, zajedno s Nuštarcima, oko nje sahranjivali svoje pokojne.
U istočnoj je Hrvatskoj sve do 1848. godine postojao feudalni društvenoekonomski sustav. Kako je većina hrvatskog plemstva izumrla, bečki je vladar područja oslobođena od Turaka prodavao ili dodjeljivao uglavnom stranom plemstvu, odnosno visokim časnicima koji su u ratovima zadužili Beč. Takva je bila i sudbina Nuštra. Nakon što je Slavonija oslobođena od Turaka, ustrojena je nuštarska gospoštija pod upravom Dvorske komore i imanje je 1703. procijenjeno na približno 22.000 forinti. Car Leopold I prodao ga je 15. lipnja iste godine za 11.000 forinti udovici pukovnika Johana baruna Mackara, zbog zasluga njezina muža u borbama kod Pečuha i Požege. Nakon baruničine smrti, njezin sin i nasljednik prodaje imanje 19. siječnja 1715. za 14.000 forinti grofu Maximilianu Eugenu Gosseauu d’Heneffu.
Grof Gosseau d’Heneff u povijesti je ostao zabilježen kao austrijski arhitekt i opkoparski pukovnik carske vojske koji je gradio utvrde. Spominje se kao projektant i graditelj osječke Tvrđe. Na tom se projektu proslavio svojim arhitektonskim zvjezdastim rješenjem, koje je bilo bitno različito od ostalih onodobnih utvrda. Sudjelovao je i u izgradnji Petrovaradina. Gradio je grof i u Nuštru, no tamo je ostao više zapamćen po – rušenju.
U izvještaju o vizitaciji pečuškog biskupa 1729. godine spominje se da grof Gosseau u Nuštru gradi dvorac i kapelu uz dvorac. Dijelove svoga dvora, crkvu u dvoru, kapelicu na mjestu porušene crkve i staju za krave grof je gradio kamenjem crkve Sv, Duha koju je srušio 1726. godine.
Ranije spomenuti klerici Bačić i Natali o tome su napisali: “O tempora! O mores!” Ono što je puk sačuvao od Turaka, nije uspio sačuvati od Mađara.
U bilješkama kanonskih vitizacija iz 1732 i 1754. godine kaže se da je crkva u plemićevu dvoru, koju je sagradio od kamenja benediktinske crkve, posvećena uzvišenju sv. Križa, s tri oltara, oslikana elegantnim slikarijama, a župničku službu vrši župnik franjevac.
Na lokaciji stare crkve Sv. Duha gradi se 1726. godine barokna crkvica Sv. Ane, koja je najstarija crkva toga razdoblja u okolici; starija i od crkve u Vinkovcima koja je izgrađena 1777., a i od one u Vukovaru izgrađene 1732. U vrijeme izgradnje crkve Sv. Ane crkve po selima i gradovima Slavonije još uvijek su bile drvene. Tako je i tu vjerojatno prije gradnje stajala drvena kapela koja je crkvi prethodila, no jasno se vidi da je već u to rano doba ovaj prostor bio bitan starim Nuštarcima, te su držali do njega.
Crkva sv. Ane u prošlosti – Foto: Facebook
Crkva danas leži zarasla i oštećena, nema krova, a zidovi su joj prilično oronuli. Znamo da je u vrijeme njezine gradnje tu bilo staro groblje, no niti od njega danas nema ništa. Crkva je bila u funkciji tijekom 18 I 19. stoljeća, možda kao mjesto molitve, ili kao grobljanska kapela. Ne koristi se od pedesetih godina 20. stoljeća, i od tada je – nažalost – prepuštena propadanju.
Crkva sv. Ane danas – Foto: Gordana Ilić Ostojić
Dok mu je grof Gosseau d’Heneff bio vlasnikom, nuštarsko vlastelinstvo bilo je jedno od srednje velikih plemićkih posjeda u Slavoniji. Između 1726. i 1745. godine na gospoštiji je bilo 61 selište sa 261 kmetom. Prilikom popisivanja posjeda 1736., zabilježeno je – uz Nuštar – još osam sela sa 230 domaćinstava. Vlastelinstvu je tada pripadalo 3134 jutra oranica, 203 motike vinograda, 1200 kosaca sjenokoša i 3896 stabala šljiva. Zabilježena su 445 konja, 320 volova, 810 krava i junadi, 489 ovaca i koza, 1.476 svinja te 381 košnica pčela.
Nije poznato što je grof imao protiv Nuštra, no nešto mu je očito smetalo. Navodno je, da bi zametnuo trag crkvi i samostanu, pokušao je promijeniti ime Nuštra u “Ivanici”. Bez uspjeha.
Grof je umro 1741. godine i pokopan je u dvorskoj kapeli. Njegovi su nasljednici imanje prodali 1. siječnja 1746. godine barunu Franji Trenku, za 16.000 forinti.
Dvorac stoji i danas, uz državnu cestu. Od izvornog zdanja iz doba grofa Gosseaua ostalo je vrlo malo. Tijekom vremena dvorac je mijenjan, dograđivan, proširivan, rušen, zapušten i zanemaren.
Gordana Ilić Ostojić
