Božićni običaji u Slavoniji opisani su u knjizi ,,Običajnik župe Sikirevci’’, autora Josipa Markovića.
„Prošla je ponoć i započeo je 24.XII., ali je još dosta dugo do zore Badnjaka. Na krevetima dječaka ,,škularaca’’ i mladih momčića osjeća se nemir pa ih roditelji šaptom opominju, da budu mirni i da spavaju. Ali tko će mirno spavati, kada treba vrlo rano prvi stići rodbini ili komšiji, jer prvi koji dođe, taj bude ,,položaj’’ (položajnik), a to je šteta propustiti, jer položaj se vraća kući s dugačkom svinjskom kobasicom oko vrata i punih džepova oraha i suhih šljiva, jabuka i krušaka (kalotine), a u novije vrijeme i nešto novaca, što će im trebati kad se budu do polnoćke igrali ,,par-nepar’’ (svojevrsno kockanje). Nije baš lagano biti položaj, jer treba dobro paziti šta ćeš raditi, a pogotovo treba naučiti šta ćeš govoriti. Čim položaj uđe u kuću, to jest kuhinju i pozdravi badnjim pozdravom, brzo sjedne u slobodni kut kuhinje, obično kod štednjaka (šporeta), i odmah počima glasno govoriti: Ždribilo se, telilo se, prasilo se, rojilo se, gojilo se, macilo se, kucilo se, leglo se, rodilo se, …sve živo i zdravo bilo… pi,pi,pi,pi,…’’ Dok on to govori, domaćica ga posipa već sinoć pripravljenim i izmješanim žitaricama i kukuruzom. Kad je tako ,,zazvao›› Božji blagoslov na sve kućno blago, domaće životinje, mora dobro paziti, da podulje mirno sjedi na svome mjestu ,,da ne bi kvočkve pobjegle s posađenih jaja, prije negoli se izvale.››
Božićni kruh i ,,lokšice’’
I sva ostala čeljad je poranila, jer danas (24.XII.) je Adam i Eva, pa svi imaju pune ruke posla, da bi se sve površilo i uredilo do badnje večeri i večere. U ,,vanjskoj’’ (krušnoj) peći pucketa vatra, jer će danas, rano ujutro, uz običan kruh, ispeći i ,,božićnu pogaču’’. To je posebno tijestom urešeni kruh, koji se peče s drugim kruhom, ali u kalupu, a ne na otvorenom kao ostali kruh. Ti kalupi su bili prije zemljani, a poslije obično malo veće rajlike (zdjele). Dok se peče kruh i božićna pogača, kućanice pripremaju beskvasno tijesto za ,,lokšice’’, koje se odmah peku u vanjskoj peći čim se izvadi pečeni kruh i božićna pogača.Te lokšice su kao krušno tijesto, ali tanko pola centimetra, okruglo razvaljano oko 60-70 centimetara promjera i slažu se po pet, šest jedna na drugu pa onda pune (,,filiju’’) dobro sušenim, u ,,stupki’’ tučenim i posebno prokuhanim bundevskim sjemenom. Tako priređene, slane, kao i svježi pečeni kruh, jedu se stojeći na Badnjak cijeli dan, kada tko ogladni, jer se toga dana, do badnje večere, ne postavlja sinija (stol), pa ni ona niska okrugla sinijica kao u obične dane. Takve lokšice, osim sa sjemenom, pune se još i s orasima, ali se te jedu na badnjoj večeri i poslije nje, a ne prije.
Spremanje crkve za Božić
Poslije rane mise na Badnjak, sve bi djevojke iz reda ostale u crkvi i počele veliko čišćenje, spremanje i kićenje crkve ,,za Božić’’. Temeljito bi pomele, ne samo kao obično, podove crkve, sakristije, kora i korića. Omele bi i zidove crkve. Tada bi oltare u crkvi bogato nakitile cvijećem kojega su pokupile iz cijelog sela. Mnoge su, naime, mlađe žene posebno pomno odgajale i čuvale cvijeće baš za Božić i to, kako su one govorile, ,,za crkvu’’. Sve oltare, propovjedaonicu, špilju, ormarić sv. Antuna, obukle bi najljepšim oltarnicima (tako su zvali antipendije), a na velikom oltaru bi sjao veliki i teški, kako su ga ovdje zvali, ,,zlatni oltarnik’’. Na tamnocrvenom plišu, redali su se, pravim zlatnim nitima, kolutićima i zrncima, gusto ali ukusno izrađeni (povećani) motivi s naših ,,zlatara’’ (zlatom rađene bijele uknje i šamije). (,,Šamije’’ su povezali za glavu mladih snaša, koji se jednako i nakon osamdeset godina blistaju i sjajne, kao i gore spomenuti oltarnik.) Na božićno spremanje crkve posebno spadaju ,,jaslice’, štalica s božićnim figuricama osvijetljenim petrolejskom lampicom. Cijeli dan do Badnje večeri, slobodno se, po potrebi, ide susjedima ili rodbini i kad se tada dođe u drugu kuću mjesto običnog pozdrava ,,Faljen Isus’’, pozdravlja se : ,,Faljen Isus, čestitam vam Badnjak – Adama i vu’’, a odgovara se kao i na božićni pozdrav : ,,Čestita ti duša kod Boga’’.
Spremanje gospodarskih zgrada
Muškarci su užurbano kao i žene posebno pomno uređivali svoje prostorije: pivnice u kojima su pune boce s pićem za cijeli Božić (u starije vrijeme, umjesto boca bile su tikve), priređeno je i raspoređeno meso za sve božićne dane; tu je zaklani i očišćeni puran ili debela koka, dimljene kobasice i rebra, te drugo meso ,,iz odžaka’’, jer na Božić se ne ide u odžak, a trebat će ,,ovih Božića’’. Zanimljivo je da se svi ti blagdani, ne samo do Nove godine, nego upravo do sveta Tri Kralja (6. I), zovu ovdje ,,božićni dani’’ pa ih zato i nazivaju zbirnom imenicom ,,Božići’’. Zatim muškarci još bolje urede kolnice (gdje su sprege), šupe, kačare (prostorije s kacama, čabrovima, ratarskim oruđem), drvarnice i drugo. No, na posebni način i osobito pomno se očiste i spreme štale – kod kuće konjska, na stanovima kravske. Debelo im se prostre (podmetne) slame za ležanje, bar dva puta više nego obično, jer se na Božić ne izbacuje gnoj ispod njih, a u jasle im se natrpa, po mogućnosti što bolja sijena, tako da se na Božić, ako treba samo još malo doda, jer se na Božić, kad ih napoje, ne ide više u štale. A hrane ih obilno i najboljim sijenom, ,,neka i oni znaju da je Božić’’. Na Badnjak se ne tuku ni marva ni djeca, da ne bi dobili čireve u sljedećoj godini. A o ponoćki, kažu stari ljudi, da konji govore ljudskim jezikom samo ako ih nitko od ljudi ne prisluškuje pa niti na vratima izvana. Čut će ih ako tko ima dobro uho, i ako je daleko od štale, da konji ne primjete njegovo prisluškivanje.
Unošenje slame
U svakovrsnoj užurbanosti, prohujao je Badnji dan, i evo Badnje večeri. Djevojke su se još zadana počešljale i nakitile glave svježim cvijećem, koje su brižno odgajale i u loncima pomno čuvale za Božić. Sva se čeljad umila i oprala, a čisto rublje, koje je već popodne donešeno u zadružnu sobu i stavljeno na svečano zastrte krevete, da se ugrije, sada se oblači ,,pod odgodnje’’ (ni svečani ni svagdanje) odijelo. Sva je čeljad u zadružnoj sobi ili u blizini. U sobi je već mračno, ali se svjetlo ne pali dok ne ,,uđe’’ Božić u sobu. Razgovara se, ali nekako poluglasno u napetosti očekivanja. Začudo i djeca su mirna i nesvjesno osjećaju po cjelodnevnom vladanju starijih, da je ova večer sasma drugačija nego ostale večeri. Već se smračilo. U zadružnu sobu ulaze i oni ukućani koji još nisu bili tu. Poredali su se uzduž sobe, s jedne i druge strane, i svi, pa i najstariji, stoje u tišini. Tada se zapali lampa, otvaraju se sobna vrata, a kuće-domaćin ulazi u sobu. Na ramenu mu veliki svežanj birane suhe i čiste slame, svezane u ham (dio konjske opreme). Kad je ušao u sobu, sve pozdravlja svečanim riječima: ,,Faljen Isus, čestitam Vam Badnjak i porođenje Gospodina našega Isusa Krista’’. Svi odgovaraju, kako je već spomenuto: ,,Čestita tio duša kod Boga’’. Tada stavlja slamu na pod sobe pred zadružnu siniju, a ham se stavlja pod siniju.Sada počima, posebno za djecu i mladež, pravo božićno veselje, jer nikad više, osim na Božić, nije tako puno i tako slobodno po svoj sobi slame. Rašire ju djeca, koja se po njoj u toploj sobi veselo valjaju i igraju, samo moraju paziti da slamu ne prošire i pod krevete. Oko peći se mogla slobodno širiti, jer nije bilo opasnosti da će se zapaliti od vruće, makar i željezne peći, koje su bile od poda podignute oko pola metra: na željeznim nogama ili otvorenom postolju. Kaljeve su pogotovo bile u tome sigurne, jer su se one, kao i željezne peći, ložile iz kuhinje.
Badnja večer
Još prije negoli djeca raspu slamu po cijeloj sobi, domaćica izabere nekoliko duljih vlati slame i postavi ih u obliku križa na stol, a onda ga prekrije bijelim pređanim (lanenim) stoljnjakom; ovdje se kaže ,,stojnikom’’, kojeg su domaćice same od svoga lana otukle, isprale, otkale i sašile i ubjelile. Sada ženske, na tako prostrt stol postavljaju posuđe i pribor za jelo, a prije nego što započne, rekao bih kao neka obredna večera, izmoli se zajedničko glasna i podulja molitva za sve žive i mrtve, koji su nekada za tom sinijom slavili Božić, za sve duhovne, tjelesne i kućne potrebe. Zatim počinje blagovanje posne (bez životinjske masti) badnje večere. Kod večere ima i raznih običaja: uz goruću lampu, božićnom slamom se zapale i tri svjećice od domaćeg voska, usađene u lončić ili čašu sa zrnjem žitarica; okreće se dijete sa zapaljenom svijećom, čime se zaziva Božji blagoslov na sve četiri strane svijeta; lomi se i dijeli božićna pogača, za jedinstvo i mir cijele zadruge. Uzima se po jedan gutalj medene rakije. Za badnju večeru se pripremi i iznosi od svega što se u kući ima najbolje, ali i najobičnija jela, na primjer graheka, nisu nikada tako ,,slatka’’, kao na Badnjak. No, ima i jela koja se iznose samo za badnju večeru kao na primjer kuhani, gnječeni, hladni, s bijelim lukom pomješani i stisnuti grah.
Polnoćka
Poslije badnje večere, koja dosta dugo traje, (dok se izredaju sve samo posna jela), djeca počinju svoje zabave i već spomenute igre u slami, a stariji se malko ,,ispruže’’ u toploj sobi, na božićnoj slami. Do ponoćke se, naime, ne raspremaju kreveti, i sa smirenom sjetom raduju se dječjoj božićnoj radosti, prenoseći se u mislima u svoje minule dječje i mladenačke božićne radosti. Momci i djevojke skoknu malko u selo kod najbližih prijatelja ili drugova, pozdravljajući spomenutim božićnim pozdravom. U kućama, sada, ne samo momci i djevojke, nego i mlađe žene počimaju pjevati božićne pjesme, na primjer : ,,Radujte se narodi’’, ,,Danas se čuje događaj novi’’, ,,Veselje ti navješćujem’’, a i one koje nisu baš strogo crkvene, ali su narodne božićne, kao na primjer : ,,Sviraj gajdaš, do zore’’, ,,Na livadi kraj Betlema’’ i slične. No to ne traje dugo jer se treba spremiti (odjenuti) u svečano ruho i požuriti na polnoćku, ako se želi uhvatiti sjedeća mjesta u crkvi. Već ,,o prvom zvonu’’, to znači u 23 sati navečer, crkva je poprilično popunjena. Poslije drugog zvona, pola sata (do ponoći), već se ne može ući u crkvu, jer je veće puna. Kada na tornju crkve izbije ponoć, zazvone sva zvona, mužari zagrme, a orgulje zabruje i svećenik stupi na oltar. Crkvom zaori : ,,Veselje ti navješćujem…’’, a oduševljenje je mnogo veće nego što kazuju riječi pjesme. I s takvom božićnom radošću pjeva se cijela polnoćka. Božićna polnoćka je kod nas uvijek bila posebni događaj i doživljaj, pun neke svete radosti, koja se ne može opisati, nego ju treba doživjeti. Doživjeti mogu tu našu seosku radost Božića, koji prožive i naprijed spomenute priprave za Božić. Pa i samo vrijeme u ovo godišnje doba pogoduje takvom raspoloženju. Duge zimske noći i kratki, većinom tmurni, dani i najvedriju narav obaviju nekom sjetom koju onda božićna Zvijezda svojim radosnim bljeskom preko Betlehemske štalice uznosi u sjajne svete nebeske visine.
Izvor: gospodarski.hr
