Koncept medijske i informacijske pismenosti (MIP) sve više postaje ključna životna vještina – potrebna da bismo znali šta sve oblikuje nečiji identitet i kako se možemo kretati kroz informacijsku maglu i izbjeći skrivene mine. MIP je osnova našeg konzumiranja, proizvodnje, otkrivanja, procjene i dijeljenja informacija, kao i naše razumijevanje samih sebe i drugih u informacijskom društvu.
Pismenost vijesti je uže shvaćena sposobnost razumijevanja jezika i konvencija vijesti kao žanra i prepoznavanja kako se te osobine mogu eksploatirati sa zlom namjerom, smatra medijska stručnjakinja Magda Abu-Fadil koja navodi da, koliko god pismenost vijesti bila važna, međutim, sama po sebi ne može osigurati potpunu otpornost na dezinformacije pod krinkom vijesti. “Razlog tome je taj što
ljudi komunikacije ne primaju samo mozgom, nego i srcem. Stoga, MIP također mora
uključivati razvijanje svijesti pojedinaca o tome kako reagiraju na sadržaj vijesti i njihovim
predispozicijama da vjeruju ili ne vjeruju informacijama, čak i odvojeno od signala žanra.
MIP bi, prema tome, trebala u svom korijenu ljudima omogućiti da razumiju vlastiti
identitet – tko su i tko postaju te kako to utiče na njihovu interakciju sa vijestima i drugim
vrstama komunikacija”, navodi Magda Abu-Fadil u priručniku za obuku novinara Organizacije UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu “Novinarstvo, lažne vijesti i dezinformacije”, koja u radu sa studentima smatra važnim pomoći im da prepoznaju i razlikuju novinarstvo sa jedne strane i informacije se predstavljaju kao novinarstvo sa druge.
“To osnaživanje omogućava pojedincima da budu gospodari svog identiteta i prepoznaju i bore se kada njima neko manipulira dezinformacijama pod krinkom vijesti. Naučit će da autentične vijesti nisu nauka, već da su ugrađene u narative koji, usprkos tome što su raznovrsni, generalno prate profesionalne metode i etičke norme koje im pomažu da smanje greške i definitivno sprječavaju izmišljotine”, smatra ova stručnjakinja dodajući kako bi novinari trebali izvještavati i signalizirati laži različitih aktera; i, nasuprot tome, nikada ne prihvatiti tvrdnje kao činjenice, niti ih predstavljati bez pratećih kvalifikacija koje publici daju sliku o stvarnoj situaciji.
Navodi kako su primjerice dezinformacije pod krinkom vijesti iz izbora u SAD-u, Francuskoj, Keniji i Njemačkoj 2016. i 2017. godine samo vrh ledenog brijega ogromne količine informacijskih izazova u
društvima – iako možda sa najvećim potencijalnim posljedicama.
“Uzmite u obzir, međutim, da su televizijske stanice i korisnici društvenih medija širom svijeta u stvarnom vremenu pratili čudo u nastanku u Meksiku 2017. godine, kada su spasioci pokušavali da oslobode učenicu, zarobljenu u ruševinama nakon zemljotresa – samo da bi na kraju otkrili da ona ne postoji. Priča je bila lažna, premda je moguće da nije bila namjerna izmišljotina. Ipak, novinarstvo mora izbjegavati i pogrešne i krivotvorene informacije”, smatra Magda Abu-Fadil navodeći kako nije svaka neistina u vijestima „lažna vijest“ u smislu dezinformacije, ali obje vrste su problematične sa aspekta sposobnosti društva da razumije svijet. Smatra kako su konzumentima vijesti potrebni sofisticirani mediji i informacijska pismenost uopće, ali i određeni nivo filozofskog razumijevanja. “Na primjer, moraju shvatiti da autentične vijesti ne čine potpunu „istinu“ (kojoj se možemo samo približiti u međusobnim
interakcijama ljudi i njihovom interakcijom sa stvarnosti tokom vremena)”, kaže navodeći kako je studenti novinarstva trebaju razumjeti da je poenta u tome da novinarstvo nikada ne smije podržavati laži. “Viđeni kitovi i morski psi u bazenima ili dvorištima nakon uragana i druge malo vjerojatne posljedice prirodnih katastrofa koje mediji objavljuju tjeraju nas da se upitamo: Nije valjda? Vijesti koje ne pokazuju očekivano
poštovanje prema provjerenim činjenicama mogu biti posljedica nemarnog novinarstva i neodgovarajućih procesa objavljivanja, ali također mogu biti namjerno varljive i, stoga, lažne”, upozorava upućujući kako je MIP potrebna za dešifriranje razlika između njih i kakvi su takvi slučajevi u poređenju s profesionalnim i etičnim vijestima.
“Put je dug. Rast govora mržnje, ksenofobije i napada na izbjeglice ili osobe „druge“ vjerske ili etničke pripadnosti ili drugačije boje kože, zasnovan na stereotipima koje raspiruju izmišljeni statistički podaci, populistička retorika i obmanjujući medijski izvještaji koji ne ispunjavaju standarde novinarstva, dalje pojačavaju toksičnu mješavinu protiv koje se MIP treba suprotstaviti. Situacija će se brzo dodatno zakomplicirati zbog korištenja kompjuterskih programa koji koriste umjetnu inteligenciju (UI) da bi stvorili
simulacije ljudi u lažnim video i/ili audio izvještajima koji nemaju uporište u istini. Zato je potrebno usmjeriti studente i profesionalne novinare da kritički razmišljaju o svemu što čuju ili vide, od najjednostavnijeg razgovora do najviše raširenih vijesti u tradicionalnim i digitalnim multimedijima” poručuje Magda Abu-Fadil.
Pored vrsta dezinformacija i netočnih informacija koje su identifikovali Wardle i Derakhshan (2017.),
neprofitna organizacija sa sjedištem u Briselu, Europsko udruženje za interese gledatelja (European Association for Viewers’ Interests – EAVI) je u kontekstu svog programa Media Literacy for Citizenship (Medijska pismenost za građane) napravila zgodnu infografiku pod naslovom „Beyond Fake News: Ten Types of Misleading News“ („Više od lažnih vijesti: deset vrsta obmanjujućih vijesti“), koja sažima sve sa čime se danas suočavaju konzumenti vijesti. Ona je vrijedan resurs za studente novinarstva i
profesionalne novinare. Dopunjeni istraživački rad dr Petera A. Facionea „CriticalThinking: What It Is and
Why It Counts“ („Kritičko razmišljanje: Šta je to i zašto je važno“) je dobra početna točka za upoznavanje studenata sa „rasuđivanjem, donošenjem odluka i efektivnim procesima individualnog ili grupnog razmišljanja“. U doba „post-istine“, „lažnih vijesti“ i „alternativnih činjenica“, to postaje sve važnije. U ovom pristupu kritično razmišljanje podrazumijeva:
� Radoznalost o širokom spektru pitanja;
� Želju da postanemo i ostanemo dobro informirani;
� Otvorene oči za prilike za primjenu kritičkog razmišljanja;
� Povjerenje u procese promišljenog istraživanja;
� Samopouzdanje u vlastite sposobnosti prosuđivanja;
� Otvoren um u pogledu različitih svjetonazora;
� Fleksibilnost u razmatranju alternativa i mišljenja;
� Razumijevanje mišljenja drugih ljudi;
� Pošten stav u ocjenjivanju prosuđivanja
� Prepoznavanje i iskreno suočavanje sa vlastitim pristrasnostima,
predrasudama, stereotipima ili egocentričnim sklonostima
� Razboritost u prekidanju, donošenju ili mijenjanju mišljenja;
� Spremnost da ponovo razmotrimo i promijenimo stavove za koje nam
iskreno razmišljanje govori da ih treba mijenjati.
Prema različitim studijama, bavljenje mladih ljudi mobilnim uređajima u mnogim dijelovima svijeta znači da oni većinu vijesti dobivaju preko njih, putem aplikacija za chat, društvenih medija i, povremeno, web stranica i blogova tradicionalnih medija. Na mnogim od njih ne postoje, ili su nedovoljne oznake koje bi razlikovale autentično novinarstvo od amaterskih reportaža, a kamoli dezinformacija, navodi Abu-Fadil dodajući kako je drugi problem u načinu na koji platforme tretiraju vijesti.
Po njezinom mišljenju, za Facebook, daleko najveću društvenu platformu, „…novinarstvo je od početka predstavljalo smetnju. Sada, kada je opterećen nerješivim problemima lažnih vijesti i lošeg PR-a, jasno je da će Facebook postepeno sasvim ukinuti vijesti“, tvrdi Frederic Filloux. Preostaje nam samo da
vidimo kako će se to odigrati. Neke novinske organizacije bi se osjećale iznevjereno tim ukidanjem, tvrdeći da će time biti prevarene njihove publike jer je Facebook bio veza za korisnike koji zavise od društvenih medija kako bi bili u toku s događanjima. Neki zagovornici MIP se, pak, nadaju da će taj potez natjerati mlade konzumente vijesti da prošire svoje vidike u potrazi za onim što se dešava u svijetu oko njih i prestanu se potpuno oslanjati na društvene medije, na kojima vlada zagađenje informacija i kojima su neprestano izloženi preko „uvijek uključenih“ sprava.
Uz MIP učesnici mogu naučiti da prepoznaju da se čak i autentične vijesti uvijek konstruiraju i konzumiraju unutar širih narativnih okvira koji činjenicama daju značenje i koji obuhvataju šire pretpostavke, ideologije i identitete. To podrazumijeva sposobnost prepoznavanja razlika između različitih novinarskih pokušaja da uhvate i protumače najvažniju stvarnost sa jedne strane i, sa druge, slučajeva obmane koji koriste format
vijesti dok krše profesionalne standarde provjerljivosti. MIP takođe može biti alat za borbu protiv stereotipa i promociju međukulturne komunikacije, a značajan faktor za postizanje tog cilja je multijezičnost. U kontekstu važnosti teme ovog modula mogu biti korisne riječi Roube El Helou, više
predavačice i istraživačice medija sa Univerziteta Notre Dame – Libanon: „Opremanje ljudi vještinama potrebnim za dekodiranje raznih poruka trajna je borba koja traži učešće svih medijskih prosvjetnih djelatnika i novinara. Medijska pismenost pomaže ljudima da pronađu ravnotežu između povjerenja u izvore vijesti i sumnje koja je nužna da ih preispitaju“.
Ž.D.
