Bellingcat je skupina koja se bavi istraživačkim novinarstvom sa sjedištem u Nizozemskoj, a koja se specijalizirala za provjeru činjenica i obavještajne podatke otvorenog izvora. Osnovao ga je britanski novinar i bivši bloger Eliot Higgins u srpnju 2014. godine.
17. srpnja 2014. Boeing 777 koji je letio iz Nizozemske za Maleziju, tijekom preleta preko istočne Ukrajine – područja podijeljenog između lokalne vlasti i separatista pod pokroviteljstvom Rusa – srušen je, a 298 putnika i članova posade izgubilo je život. Zapaljeni komadi olupine pali su nadomak grada Hrabove, a prvi su se izvještaji o padu na internetu pojavili nakon manje od pet minuta.
Kako se priča širila internetom, svaka je strana iz ratne zone u kojoj se zrakoplov srušio – ukrajinska vlada i separatisti pod pokroviteljstvom Rusa – za tu tragediju odmah okrivila one druge. Iako su razne teorije preplavile društvene mreže, stvarne činjenice su bile skrivene. Pobunjenici su stranim istražiteljima zabranili pristup mjestu nesreće i onemogućili bilo kakvo neovisno istraživanje tijekom sljedeća dva tjedna. Činilo se da će onaj koji je upravo ubio 298 civila proći nekažnjeno.
No, tu se u priču uključuje Eliot Higgins iz Leicestera u Engleskoj. S mjesta koje je od lokacije pada udaljeno 3 200 kilometara, svojim je računalom već pristupio svim dokazima koji su mu bili potrebni. Njegove su vrline bile strpljivost i marljivost, a oružje Youtube i Google karte.
Higgins je, pišući blog o ratu u Siriji, naučio neke trikove OSINT-a: pronaći i pratiti serijske brojeve oružja, rabiti orijentire i satelitske slike, te katalogizirati i kombinirati desetke tisuća videozapisa. Toliko se izvještio u tome da je postao ozbiljna konkurencija ne samo profesionalnim izvještajnim medijima, nego i nekim obavještajnim agencijama.
Kako je raslo zanimanje za njegov rad, Higgins je pokrenuo kampanju skupnog financiranja u svrhu pokretanja internetskog projekta posvećenog „istraživačkim novinarima građanima” nazvanog Bellingcat. Nedugo nakon što je ta organizacija ugledala svjetlo dana, MH17 je srušen s ukrajinskog neba.
Već dan nakon tragedije, Bellingcat je objavio svoje prvo izvješće – kratak i jasan sažetak prikupljenih dokaza s društvenih mreža. Posebna je pozornost bila posvećena činjenici da je ruska lansirna rampa za projektile zemlja-zrak tipa Buk viđena u blizini mjesta nesreće u vrijeme tragedije. U biti, Bellingcat je samo izvještavao o činjenicama na koje su ukazivali digitalni tragovi.
Forenzika društvenih mreža zahtijeva određeni tip osobnosti, beskrajnu pozornost i posvećenost pojedinostima. Higginsu se u lovu na informacije uskoro pridružila ekipa opsesivnih volontera koja je ubrzo na prostranstvima interneta pronašla brojne slike i videozapise kao dokaze prisutnosti lansirne rampe na separatističkom teritoriju u blizini mjesta tragedije. Što je još bitnije, otkrili su da je vozilo prije nesreće nosilo četiri rakete, a nakon rušenja zrakoplova – tri. Bellingcat je pronašao čvrst dokaz.
No, onda su daljnji dokazi presušili, a sporno se vozilo nije moglo preciznije identificirati. Sve dok građani istražitelji nisu krenuli analizirati gumenu zaštitu na podvozju vozila. Kako svako vozilo ima drugačiju povijest vožnje, ta gumena zaštita ima jedinstven uzorak istrošenosti. Tim je sada imao ekvivalent otisku prsta, koji se zatim mogao loviti na svakoj fotografiji i video-snimci nastalima u istočnoj Ukrajini.
Nakon gotovo dvogodišnje opsesivno detaljne istrage koja je rezultirala čvrstim dokazima, tim Bellingcat svoje je nalaze dostavio nizozemskom sudu koji je bio nadležan za privođenje ubojica 298 ljudi ubijenih rušenjem civilnog zrakoplova. Spis je saržavao imena, fotografije i kontaktne podatke dvadesetorice ljudi koji su upravljali raketnim sustavom kojim je srušen let MH17. Bilo je to iznimno postignuće, a do njega se došlo samo korištenjem podataka dostupnih na internetu.
Godine 2022., Rusija je pokrenula žestok rat protiv Ukrajine.
Krajem srpnja 2022., na pro-ruskim društvenim mrežama počela su cirkulirati tri video zapisa koji su prikazivali čin seksualnog nasilja i pogubljenje muške osobe, najvjerojatnije ratnog zarobljenika iz redova ukrajinskih snaga. Lice žrtve nije jasno vidljivo. Na snimci se pojavljuju još tri osobe, a prisutna je i četvrta u ulozi snimatelja. Jedna od snimljenih osoba, za koju se sumnja da je počinila zločin, na glavo nosi kaubojski šešir.
I mada su isprva ta tri video zapisa nailazila na odobravanje i administratora društvenih kanala na kojima su se pojavili, a i većine pratitelja i komentatora, nekoliko sati kasnije narativ se promijenio i pojavile su se tvrdnje kako se tu radi o ‘lažjnaku’ koji su podmetnuli ukrajinski agenti s namjerom diskreditacije ruske vojske.
U danima koji su slijedili, nekoliko je novinara i stručnjaka za OSINT pokrenulo istrage, pokušvajući identificirati počinitelja tog ratnog zločina, no one nisu polučile puno uspjeha.
U istragu se uključio i Bellingcat. Nakon što su analizirali rečene video zapise, zaključili su da materijal nije uređivan niti je njime na neki drugi način manipulirano. Analizom vizualnih tragova i njihovom usporedbom s javno dostupnim informacijama, Bellingcatov tim je zaključio da su video zapisi autentični, te da su na mjestu zločina snimljeni pripadnici čečenske paravojne postrojbe Akhmat.
Poveznica s postrojbom otkrivena je tijekom detaljne istrage osobe koja se pojavila u nekoliko ranijih televizijskih izvješća o toj grupi, a koja je prepoznatljiva po kaubojskom šeširu, narukvici, obući i vojnim oznakama. Sva ta četiri detalja jasno su uočljiva i na osobi na snimci ubojstva.
U Bellingcatu tvrde da im je poznat identitet te osobe, no ne iznose ga jer se na spornoj snimci njegovo lice ne može jasno vidjeti. Nakon što su ga kontaktirali novinari Bellingcata, taj je muškarac priznao da je s postrojbom Akhmat bio raspoređen u Ukrajini i da se pojavljuje na televizijskim snimkama, no zanijekao je da je on osoba iz snimke ubojstva. Potvrdio je i da su ga ruske sigurnosne snage bile privele i ispitale u svezi tog ubojstva, te da su mu oni rekli kako snimka prikazuje ukrajinske vojnike koji se iživljavaju nad jednim od svojih suboraca.
Kako su ga istražitelji Bellingcata uspjeli pronaći?
Za početak su se poslužili s šest snimki emitiranih na televizijama Russia Today i RIA Novosti, te privatnim blogovima i kanalima Telgrama. Na svima njima se pojavljuje neimenovani muškara s kaubojskim šeširom, uz druge pripadnike postrojbe Akhmat. Za razliku od snimke ubojstva, na ovim drugim snimkama lice te osobe je jasno vidljivo, pa je Bellingcat posegnuo za alatima za prepoznavanje lica. To ih je dovelo do fotografije na jednom profilu na društvenoj mreži VK – ruskom ekviavalentu Facebooku – ali tu nisu uspjeli utvrditi identitet osobe od interesa. Daljnje pretrage alatima za prepoznavanje lica dovele su istražitelje do Odnoklassnika, još jedne ruske društvene mreže, gdje su konačno saznali ime osobe koju su tražili. S tim su imenom pronašli njegov korisnički profil na Facebooku, ali i objavu na VK-u u kojoj je par godine ranije naveo svoja dva telefonska broja. Novinari Bellingcata iskoristili su te brojeve kako bi dobili izjavu osobe koja je mogući počinitelj ratnog zločina.
Kontakt s njim je uspostavljen 2. kolovoza, pet dana nakon što su se snimke ubojstva pojavile na internetu. Zapanjujuća je brzina kojom je Bellingcat uspio identificirati i kontaktirati osobu od interesa, usporedimo li taj slučaj s ranijom istragom rušenja zrakoplova MH17. Od 2014. godine Bellingcat je definitivno narastao u ljudstvu koje sudjeluje u istragama, no pravo objašnjenje za postizanje ovako brzih rezultata vjerojatno leži u enormnoj količini javno dostupnih podataka koja je svakim danom sve obimnija.
Gordana Ilić Ostojić
