Piše Ozren Podnar
Ako živite od autorskog rada, budite zabrinuti. Ministar financija Zdravko Marić 27. listopada je u Saboru najavio da će se u sklopu porezne reforme uvesti obvezni doprinosi na autorske naknade, takozvane honorare. Posljedično, honorarni pisci članaka, redaktori, fotoreporteri, ilustratori, grafički urednici, prevoditelji, glazbenici, glumci – svi koji rade na autorske ugovore – od iduće će godine vjerojatno primati niži dohodak. Dio je to socijalno ne baš osviještene porezne reforme, koja pogoduje onima sa solidnim i sigurnim prihodima, dok zakida one sa skromnim i neizvjesnim.
Porezna reforma povlači za sobom izmjene brojnih zakona, uključujući Zakon o doprinosima. Po važećem Zakonu, autorske su naknade izuzete od obveznih doprinosa. Prijedlog novog Zakona predviđa brisanje svih sadašnjih oslobođenja, a Marić je u saborskoj prezentaciji izrijekom naveo i naknade od autorskog rada. Novi nameti lako bi mogli značiti manji neto primitak za autora.
Izgledno je da će nakladnici uklopiti iznose doprinosa u dosadašnji ukupan izdatak za pojedinog autora tako da će mu nakon podmirivanja svih nameta isplatiti manji neto. Nakladniku koji bi nastavio plaćati autoru jednak neto porasli bi troškovi za honorarnu suradnju. Dakle, autori će ili zarađivati manje, ili će biti skuplji i time manje atraktivni za naručitelje, od koji mnogi već posluju na rubu nerentabilnosti. Štoviše, za 2018. je predviđen i udar na nakladnike u vidu podizanja PDV-a s 5 na 12 posto. A to bi moglo pogurati neke nakladnike preko ruba!
Jednake škare za bogate i siromašne
Zakonodavac kani uvesti obvezne doprinose svim autorima bez obzira na godišnji iznos honorara. Bilo da ste profesor koji povrh plaće naplati parsto tisuća kuna preko autorskog ugovora, ili kolumnist s neizvjesnih tisuću kuna mjesečno, nećete moći izbjeći nove škare. Također, prijedlog Zakona ne razlikuje građane kojima je autorska naknada jedini dohodak od onih kojima su honorari zgodna dopuna nekom primarnom izvoru dohotka – plaći, mirovini, dohotku od obrta ili kapitala.
Nažalost, tisuće novinara, prevoditelja i drugih djelatnika ovise isključivo o autorskim naknadama. Radi se o de facto nezaposlenim građanima koji preživljavaju od većinom niskih honorara u sklopu krhke vanjske suradnje, koju naručitelj može u bilo kojem trenutku otkazati. Koliko je nepravedan jednak udar po nejednakima pokazuju i razlike između pravnog statusa zaposlenika i honorarnih suradnika.
Zaposleniku je poslodavac dužan isplatiti plaću do određenog datuma u mjesecu pod prijetnjom sankcija. Zaposlenik prima naknadu za godišnji, bolovanje i porodiljni.
Zaposlenik ne može biti otpušten bez valjanog razloga i složene procedure, a po redovnom otkazu (ovisno o stažu) ima pravo na otpremninu i naknadu od HZZ-a.
Vanjski suradnici nemaju ništa od navedenih pogodnosti – žive od honorara do honorara dok su potrebni naručitelju i dok su sposobni raditi.
Honorarcima treba pošteda
Predlagatelj novih propisa nije potpuno nehuman prema autorima. Predložene su stope doprinosa upola niže od onih koje se primjenjuju na plaće (15 posto za zdravstveno i 20 posto za mirovinsko), a stopa poreza na dohodak smanjena je s 25 na 24 posto. Nažalost, bilo kakvi novi nameti na honorare pogoršat će autorima kvalitetu života. Bilo bi pravedno da Vlada i Ministarstvo financija odustanu od uvođenja obveznih doprinosa za autore, ili barem za one kojima su autorske naknade jedini izvor dohotka.
Alternativno, mogli bi uvesti godišnji limit do kojeg autorske naknade ne podliježu doprinosima; onima koji prijeđu taj limit poreznici bi po isteku godine zaračunavali doprinose za iznos iznad limita. Ustrajavanje na predloženim promjenama nanijelo bi težak udarac skupini ugroženih i pravno slabo zaštićenih građana. Vjerujemo da vlastodršci nisu ravnodušni na probleme ne tako brojnih kreativnih intelektualaca. Možda su ih prilikom pripreme prijedloga samo privremeno izgubili iz vida.
Paušalni izdatak ostaje!
Dobra je vijest da bi se autorima i ubuduće priznavao paušalni izdatak od 30 posto od bruto naknade pa bi se doprinosi obračunavali na sniženu osnovicu od 70 posto, objasnila nam je porezna savjetnica Lucija Turković-Jarža iz RRIF-a. Po novom, na osnovicu bi se obračunavali doprinosi od 7,5 posto za zdravstveno osiguranje i od 10 posto za mirovinsko osiguranje ako osoba nije u II. stupu mirovinskog osiguranja, odnosno 7,5 posto za I. stup i 2,5 posto za II. stup ako je osoba u oba stupa. Uplate u fond sigurno će se uračunavati u staž, ali zasad nije poznato po kojoj formuli.
Tri moguća pristupa
Bude li prijedlog Zakona o doprinosima usvojen, isplatitelj će u svakom slučaju obračunavati i plaćati doprinose kako bude propisano, no Zakon mu ne brani smanjivanje neto naknade da bi izbjegao porast troškova. Tako bi isplatitelj mogao prihvatiti povećanje troška na honorare da bi autor mogao primiti neto jednak sadašnjem, ili zadržati jednak trošak na honorare i plaćati autoru manji neto.
Varijanta 1.
Da bi nakladnik ubuduće plaćao autoru jednak neto, morao bi uvećati svoj izdatak za zdravstveni i mirovinski doprinos. Autor ne bi bio ni na kakvoj šteti, ali bi isplatitelju ukupan izdatak porastao za 10,56 posto u odnosu na sadašnji.
Varijanta 2.
Ako bi nakladnik snosio samo zdravstveni doprinos, a za mirovinski umanjio autorov primitak, autor bi dobio za 4,19 posto manji neto. To znači da bi za honorar od 1000 kn bruto primio 41,90 kn manje nego sada.
Varijanta 3.
Konačno, ako bi nakladnik zadržao svoj izdatak za autora jednakim, tada bi autor primio za 5,29 posto manji neto nego što sada prima. Primjerice, za honorar od 1000 kn bruto, primio bi 52,87 kn manje nego danas.
hnd.hr/Đuro Karalić
Foto: Pixabay/Ivana Divišova
