Gorući problem vlada diljem svijeta u ovom digitalnom dobu je kako se uhvatiti u koštac sa štetama uzrokovanim dezinformacijama, pogrešnim i zlonamjernim informacijama. Dezinformacije, pogrešne i zlonamjerne informacije zajednički prepoznajemo kao “lažne vijesti”. Iako fenomen lažnih vijesti nije nov, internet omogućava njihovo brzo i nekontrolirano širenje bez presedana. Radi se o ozbiljnom problemu koji je teško kontrolirati upravo zbog ogromne količine dezinformacija na internetu. No, ako ih se ne stavi pod kontrolu, ugroženi su mnogi aspekti javnog života – zdravlje i sigurnost građana, izborni integritet, društvena kohezija i demokracija.
No, koji je najbolji način za upravljanje širenjem lažnih vijesti? Kako se to može učiniti bez pretjerivanja, koje bi u pitanje dovelo slobodu i raznolikost izražavanja, koje su nužne u zdravim demokracijama?
Dosadašnja praksa pokazuje da različite države ovom problemu pristupaju na tri različita načina:
• neregulatornim “aktivnostima podrške” kao što su kampanje digitalnog opismenjavanja i jedinice za provjeru činjenica s ciljem razotkrivanja neistina, odnosno fact-checkeri
• dobrovoljne ili obvezne koregulacijske mjere koje uključuju digitalne platforme i postojeća medijska tijela
• zakonima protiv lažnih vijesti.
U kolovozu ove godine australska ministrica komunikacija Michelle Rowland objavila je nacrt zakona kojim bi se unaprijedila australska borba protiv dezinformacija, pogrešnih i zlonamjernih informacija na internetu.
Nacrt novog zakona predviđa velike kazne, te manje dobrovoljnog sudjelovanja nego trenutno važeći zakon o upravljanju internetskim sadržajem. Ako se novi zakon usvoji, on će značiti prijelaz s dobrovoljnog na obvezni koregulatorni model.
Prema definiciji u nacrtu zakona, dezinformacije se šire namjerno, a pogrešne informacije se šire bez namjere. No, Australska uprava za komunikacije i medije (ACMA) smatra kako i jedna i druga vrsta može uzrokovati ozbiljne štete, uključujući govor mržnje, financijsku štetu i remećenje javnog reda i mira.
Prva mišljenja o prijedlogu zakona su podijeljena. Neki su komentatori nazvali predložene promjene “cenzurom”, tvrdeći da će imati ozbiljan učinak na slobodu govora.
Takvi komentari često nisu od pomoći, jer – za početak – izjednačavaju koregulaciju s drakonskim mjerama poput zakona protiv lažnih vijesti koje usvajaju neliberalne države poput Rusije, a prema kojima same vlade proizvoljno odlučuju koje su informacije “lažne”.
Naime, Rusija je 2022. izmijenila svoj Kazneni zakon kako bi širenje „lažnih” informacija postalo kazneno djelo kažnjivo zatvorskom kaznom do 15 godina, a s namjerom da suzbije medijsko i političko neslaganje s ratom koji vodi u Ukrajini.
Nove ovlasti predložene australskim nacrtom omogućit će ACMA-i da zaviri „ispod haube“ i provjeri kako određena platforma postupa s dezinformacijama, pogrešnim i zlonamjernim informacijama koje mogu prouzročiti ozbiljnu štetu, te da od platformi zahtijeva promjene procesa, ali ne i sadržaja. Kao posljednje sredstvo regulacije, ACMA će moći utvrditi standarde i obavezati platforme da ih se pridržavaju.
Predložene promjene zakona ACMA-i neće dati ovlasti da određuje koji je sadržaj istinit ili lažan, niti će moći naložiti da se određeni sadržaji uklone. Sadržaj privatnih poruka, autorizirana izborna komunikacija, parodija i satira, te informativni mediji ostat će van dosega ovih predloženih izmjena.
Od 2021. godine Australija ima Kodeks prakse o dezinformacijama, pogrešnim i zlonamjernim informacijama, koji je za digitalne platforme razvila njihova strukovna udruga (poznata kao DIGI), a kojeg platforme usvajaju na dobrovoljnoj osnovi.
Kodeks je sačinjen prema vladinoj preporuci, a nakon dugotrajne istrage Australske komisije za tržišno natjecanje i potrošače (ACCC) o digitalnim platformama. Ovaj prvi pokušaj online regulacije bio je dobar početak za zaustavljanje štetnog sadržaja korištenjem modela uključivanja.
No, dobrovoljni kodeksi imaju svojih nedostataka. Očigledno je da nisu sve platforme odlučile primjenjivati kodeks, a neke su samostalno odlučile primjenjivati samo određene dijelove.
Prijedlogom novog zakona australska vlada nastoji ispuniti obećanje da će ojačati ovlasti regulatora u borbi protiv pogrešnih i dezinformacija na internetu prelaskom na obvezni koregulatorni model.
Prema predloženim promjenama, ACMA će dobiti šire ovlasti za prikupljanje informacija, kao i mandat da od strukovne udruge (kao što je DIGI) službeno zatraži da izmijeni ili nadopuni Kodeks u skladu s potrebama.
Platforme će biti obavezne usvojiti Kodeks i primjenjivati ga, a onima koji to ne učine izricat će se upozorenja i visoke novčane kazne – čak do 5 % godišnjeg globalnog prihoda ako platforma bude opetovano kršila industrijske standarde.
Gordana Ilić Ostojić
