Treća životna dob na online vezi

Foto: Đuro Karalić

VINKOVCI, Knjižnice su oduvijek bile mjesta u kojima su svi oni koji vole pisanu riječ mogli doći na svoje i čitajući knjigu pobjeći barem na trenutak u neki drugi svijet, zaštićeni nizom slova od svagdašnjih problema, navika i ustaljenih pravila. Međutim, odavno su knjižnice prerasle tu svoju, baznu ulogu mjesta na kojima se posuđuju i čitaju knjige. Današnje knjižnice postale su multimedijalni centri koji interese korisnika zadovoljavaju na više načina.

Vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica (GKVK) od 2012. godine, među prvima se uključila u mrežu knjižnica na nacionalnoj razini i ustanova u kulturi koje provode radionice za treću životnu dob te njihovu uključenost u digitalno doba.

“Početak je bio težak jer se aktivnost odvijala u skučenom prostoru na starim računalima pogonjenim Linux-om”, prisjeća se informatičar Igor Grubišić iz GKVK koji je i voditelj radionica.

Dodaje kako su veliku pomoć knjižnici u nabavci informatičke opreme pružii Zagrebačka banka i Hrvatske šume.

“Kao što je općepoznato informatički resursi zahtijevaju velika ulaganja u opremu, poprilično nam tu pomaže Ministarstvo kulture RH koje nam je 2016. g. odobrilo sredstva za nabavu novih računala Lenovo sa velikim monitorima i time poboljšalo mogućnost praćenja radionica. Veliki problem ustanove je infrastruktura koja ne dozvoljava proširenja, prostori su kombinirani pa se događanja sa prezentacijama odvijaju u korisničkim prostorima gdje se tada onemogućava pristup građi ili u čitaonici gdje u pravilu treba vladati tišina”, pojašnjava.

Radionice se ovisno o interesu članova održavaju kontinuirano, jednom ili dva puta godišnje, a sastoje od 10 sati programa raspoređenih po dva sata tjedno. Glavni cilj edukacije je stjecanje osnovnih informatičkih znanja u korištenju i primjeni osobnih računala od paljenja uređaja, Interneta, programske podrške i sl.

“Program nije tečaj koji zamjenjuje informatičko znanje koje daju obrazovni profesionalci, nego svladavanje straha od računala ljudima koji se ne služe istima svakodnevno. Cilj je također učiniti računalo zabavnim i korisnim komunikacijskim alatom u svakodnevnom životu polaznika i stvarati uvjete u kojima će od digitalnog društva koristi imati svi bez obzira na generacijske razlike”, napominje Igor Grubišić dok pojašnjava osnove računalstva polaznicama Ružici Ćosić i Biserki Leutar.

“Imam djecu koja žive u inozemstvu i želja mi je da naučim raditi na računalu kako bi mogla s njima komunicirati. Jako me to zanima. Kupit ću si računalo i sve što mogu otvorit ću, od Facebooka do ostalih društvenih mreža. Nema više ništa od pisanja pisama”, kazuje kroz smjeh dok promatra sučelje na ekranu kompjutera.

Sličnog je mišljenja i Biserka Leutar koja priznaje da o kompjuterima i modernim tehnologijama ne zna ništa ali ima veliku volju nešto naučiti.

“Mlađi članovi obitelji dakako da znaju ići na kompjuter ali kako nemaju baš vremena da i mene pouče, odlučila sam uzeti svar u svoje ruke i sama se pobrinuti kako bi stekla znanja. I eto me ovdje u knjižnici”, kaže ta Vinkovčanka starije životne dobi.

I nije jedina koja tako razmišlja u gradu na Bosutu. Željni novih znanja ali i bliskosti s članovima obitelji i rodbine koja se razasula po cijelom svijetu, mnogi Vinkovčani starije životne dobi odlučuju se načiniti iskorak u životu i započeti s stecanjem novih tehnoloških znanja. Gradska knjižnica i čitaonica u Vinkovcima upravo je mnogima od njih prvo mjesto za početnički korak u tome smjeru.