Oštećenje vida znatno utječe na razvoj motorike u djece: Piše Lorena Draženović, mag. cin.

    Foto: Pixabay

    Oštećenje vida dijeli se na sljepoću i slabovidnost. Pod pojmom sljepoće podrazumijeva se potpuni gubitak vida i osjeta svjetla ili potpuni gubitak vida uz posjedovanje osjeta svjetla. Nasuprot tome, pod pojmom slabovidnosti podrazumijeva se vidna sposobnost na boljem oku s korekcijskim staklom 10% do 40% normalne oštine vida.

    Kod djece s oštećenjem vida veće su varijacije u brzini razvoja na svim razvojnim područjima nego kod djece s urednim vidom.

    Oštećenje vida znatno utječe na razvoj motorike u djece. Razlog tome ne leži u samom oštećenju kao takvom već u nedostatku potrebnih informacija. Naime, zbog nestabilnosti i češčih padova, djeca s oštećenjem vida često gube vjeru u sebe te se povlače i zatvaraju što dovodi do stagniranja na području motorike. Također, oni nemaju mogućnost vizualne imitacije pokreta te ne posjeduju vizualno motoričku koordinaciju što učenje kretanja ali i nekih svakodnevnih radnji kao što su hranjenje, oblačenje i sl. čini još težim. Umjesto koordinacije oko – ruka djeca s oštećenjem vida razvijaju koordinaciju uho – ruka koja im omogućava lokalizaciju zvučnog objekta u prostoru.

    Djeca s oštećenjem vida često su šutljiva, povučena i nesigurna. Stoga je vrlo važno što ranije naučiti dijete da upotrebljava ostala osjetila – sluh, opip, miris, okus, kinestetička osjetila. Također, izuzetno je važno pomoći djetetu da ovlada socijalnim vještinama kako bi se što bolje uklopio/la u svoju okolinu.

    Najbolji način kako možete pomoći djeci u procesu socijalizacije jest kroz različite prilagođene grupne igre i aktivnosti.

    Evo i nekoliko primjera.
    Povlačenje konopa – aktivnost je od koje dijete s oštećenjem vida ima višestruke koristi. Putem taktilne percepcije dijete u mozgu stvara sliku o predmetu i njegovoj svrsi. Opipom konopa dijete dobiva potrebne informacije o svojoj okolini. Također, osluškujući navijanje suigrača, dijete ima mogućnost razvoja te poboljšanja slušne percepcije. Dobra slušna percepcija omogućava djetetu bolje praćenje igre te njegovu veću uključenost u sam tijek igre.

    Prepoznavanje čajeva – aktivnost je čija je glavna uloga razvoj i poboljšanje osjeta njuha. Sva djeca imaju zatvorene oči. Svakom djetetu daje se da pomiriše vrečicu s čajem (npr.kamilica) te na osnovi njušnih informacija, dijete mora odlučiti o kojem je čaju riječ. Bod dobivaju djeca koja su točno odgovorila.

    Prepoznavanje pojmova – aktivnost je koja zahtjeva dobro razvijenu taktilnu percepciju. Možemo ju povezati uz određene događaje, na primjer uz Božić. Sva djeca imaju zatvorene oči. Ispred njih stavljaju se određeni likovi (sob, djed mraz, bor, anđeo i sl.) koji su izrezani od kartona ili nekog sličnog materijala. Likovi mogu biti i isprintani na papiru te se na njih lijepe određena obilježja, npr. vata u obliku brade na sliku djeda mraza ili nos i rogovi od spužve na sliku soba. Opipom predmeta (npr. kartonski praporac), djeca moraju pogoditi o kojem se pojmu radi.

    Preskakanje vijače – aktivnost je kojom se mogu baviti svi učenicu. Ukoliko stavimo zvonce na vijaču, uvelike ćemo pomoći djetetu s oštećenjem vida da ovlada i ovom vještinom. Putem zvuka zvonca, dijete će dobiti informacije o položaju te kretanju užeta.

    Graničar – je najpopularnija grupna igra kod djece. Navedenu igru prilagoditi ćemo djetetu s oštećenjem vida na način da koristimo zvučnu loptu ili da običnu loptu stavimo u šuškavu vrećicu kako bi dijete dobilo potrebne zvučne informacije o položaju lopte na terenu. Također, lopta se neče bacati po zraku nego će ju djeca kotrljati po podu te na taj način pokušati pogoditi djecu iz protivničke ekipe. Nije preporučljivo da sva djeca imaju zatvorene oči zbog sigurnosti prilikom kretanja. No ono što možemo napraviti jest to da kapetani iz svake ekipe moraju imati zatvorene oči. Na taj će način svaki puta drugo dijete imati priliku iskusiti kako je to oslanjati se isključivo na osjet sluha. Ova igra podrazumijeva da dijete s oštećenjem vida dobro poznaje prostor dvorane. Radi bolje orjentacije, granične linije terena najbolje je označiti na primjer užetom kako bi dijete imalo informaciju u kojem se prostoru treba kretati.

    Gotovo svaka igra i aktivnost mogu se prilagoditi.