Vinkovačke muke po fontanama

foto: Đuro Karalić

Rješenja za ove probleme u gradskoj upravi traže se intenzivno iako je, možda najučinkovitije, postaviti oko obje fontane bodljikavu žicu, da se u konačnici vidi tko smo i kakvi smo.

 

VINKOVCI, Vinkovačke gradske vlasti već godinu dana, gotovo od dana kada je postavljen, muku muče s vandalima koji sustavno uništavaju Zdenac vučedolskog ljevača bakra u pješačkoj zoni, građanima na uporabu predan u srpnju prošle godine kao podsjetnik na iznimnu arheološku ostavštinu prapovjesnog razdoblja vučedolske kulture na tlu Vinkovaca.

Fontanu, oblikovanu od mramornih blokova koji su u najvišem dijelu i viši od metra, a u najnižem se spuštaju gotovo do razine pločnika pješače zone dok se na vrhu najvišeg mramornog bloka nalazi uvećana replika posude koju je pri gradnji hotela Slavonija, 1978. godine, pronašao arheolog Aleksandar Durman i iz koje se voda slijeva do niže postavljene replike posude iz koje su prapovijesni Vučedolci lijevali bakar, osmislio je Zagrepčanin Ivan Antonović. Po zamisli autora, voda iz posude završava u podnožju zdenca na čijem se dnu, prekrivene vodom, nalaze replike prapovijesnih sjekira, oruđa i kalupa za serijsku proizvodnju oružja pronađenih, također 1978. godine, u jami gradilišta hotela Slavonija.

I sve je to lijepo zamišljeno i izvedeno da nije pojedinaca kojima ta umjetnička vizija zagrebačkog umjetnika temeljena na arheološkoj ostavštini baš i nije najbolje sjela, te ne žale ni vremena, ni truda, a ne uzmanjkava im niti volje, da pokažu šta misle o kulturnim dosezima grada na Bosutu, ali i vlastitom poimanju kulture. Iznervirani valjda činjenicom što žive u najstarijem naselju u Europi, ponekad bi ovi suvremeni Don Kihoti u zdenac nasuli deterđenta da bi se sav pjenio, a ponekad ubacili raznoga smeća od kojega bi se zaštopale pumpe i voda prestala teći. Bilo je i inovativnih poduhvata od kojih bi voda u zdencu postala crna poput raspoloženja kojim su se vandali redovito bacali na posao uništavanja fontane, izluđujući gradske vlasti. Valjda u želji da zdencu daju drugačiji, svoj smisao, pretvarajući ga u septičku jamu vučedolskog ljevača bakra, ne prežu ni od fizičkog obračuna s tom umjetničkom tvorevinom pa je bilo i pokušaja odvaljivanja replika prapovjesnih sjekira koje se nalaze na dnu zdenca. A ništa bolje ne prolazi niti nedavno postavljena fontana nedaleko nebodera u Ulici Ante Starčevića koja je već u dva navrata bila metom vandala, iako je postavljena ima tek tjedan dana.

Rješenja za ove probleme u gradskoj upravi traže se intenzivno iako je, možda najučinkovitije, postaviti oko obje fontane bodljikavu žicu, da se u konačnici vidi tko smo i kakvi smo. A neki su zaista u ovome gradu nikakvi. Duboko frustrirani i bezidejni, užitak traže uništavajući sve ono što stanovnicima grada na Bosutu predstavlja izvor zadovoljstva i ponosa. Ili im jednostavno, sredinu u kojoj žive čini ugodnijom i ljepšom. Često se mogu čuti komentari među Vinkovčanima kako su gradski prostori i infrastruktura ovakvi ili onakvi, zaostaju za ovim ili onim u razvoju. Koliko god takve primjedbe i stajale, ne postoji niti jedno razumno opravdanje da bi netko krenuo se obračunati s gradskim fontanama. Nije ovdje riječ o uništavanju gradske imovine (iako u biti jeste) već o građanskom i civlizacijskom dosegu dijela građana (ako je uopće riječ o građanima Vinkovaca) kojima vinkovački duh i kultura, na koju su Vinkovčani s pravom ponosni, ne znače ni koliko crnog ispod nokta. Zaboravljajući da Grad ne čine ni ovi, ni oni, iako zna se koji odlučuju, već svi građani, uključujući i njih. Kao što bi Siniša Glavašević rekao u svojoj Priči o gradu: Grad-to ste vi. I nitko drugi ili treći.  Kako se budemo odnosili prema svojim ulicama, trgovima, parkovima i šetnicama takvi će i biti. Možemo ih gonjeni vlastitim nezadovoljstvima i frustracijama uništavati, prljati i rušiti, ali nikada ne smijemo zaboraviti da sudbinu grada u svojim rukama držimo mi, sadašnji naraštaji koji tu ostavštinu predajemo budućim pokoljenjima. I tako u krug. Dok se nekom ne zavrti u glavi ili nekoga se ne zvekne po glavi. Možda je ovo drugo i ponajbolje rješenje za spas gradskih fontana.