Koja Vam je bila nit vodilja pri izboru predstava za 24. izdanje Festivala glumca?
Obzirom da se ipak radi o Festivalu GLUMCA, i glumačke umješnosti, nastojao sam odabirom istaknuti izuzetnu i razvijenu glumačku vještinu, te osobnost koja svojim šarmom i prepoznatljivošću obogaćuje društvo i komunikaciju u njemu. Nastojao sam da što više zahvatim sve hrvatske krajeve, i domaći tekst, a tijekom odabira nametnula se tema koju bih mogao opisati kao „Žensko pismo-žensko autorstvo-žensko poduzetništvo“. Također sam želio pogurati one koji su nedovoljno medijski prisutni, a to zaslužuju, i teme koje pridonose dijalogu u društvu.
Čuli smo da niste kao izbornik putovali avionom već da ste birali putovanja autobusom kad god je to bilo moguće. Koliko Vam je naporno bilo mjesecima putovati i gledati predstave?Jeste li putem doživjeli neku smiješnu ili čudnovatu zgodnu?
Na predstave sam putovao svakojako, jer sam sve želio uživo pogledati. Nastojao sam putovati što jeftinije, i ne ostajati na spavanju, jer to košta, a sredstva se mogu korisnije upotrijebiti. Zadnjih nekoliko dana je bilo zanimljivo, odigrao bih svoju predstavu u Gavelli, pa u 5 ujutro krenuo i odvozio 400 km, pogledao predstavu u 11 ujutro, iduću u 19 navečer u trećem gradu, i vratio se doma pred zoru, da u 12 opet izvedem svoj program, i pogledam još jednu u 19h. Nekad je fizički naporno, ali svi ti susreti su inspirativni, pa sam ih za svoj gušt i zapisao, i možda to negdje iskoristim.
Dobili ste gotovo cjelokupan uvid u prošlosezonsku kazališnu produkciju. Postoji li neka zajednička kazališna tendencija u cijeloj Hrvatskoj?
Naše kazalište je još uvijek pozitivno neovisno od društva i politike, na način da može sve reći i na sve upozoriti. Postoji uistinu velik raspon tema i stvaralačkih kvaliteta. Ono što je ohrabrujuće je mnoštvo tema koje propituju drugo i drugačije u društvu, te afirmacija čovjeka i čovječnosti, različitosti i tolerancije.
Jeste li promijenili cjelokupni dojam o stanju u Hrvatskom kazalištu obilazeći županije i gradove kao izbornik?
Hrvatsko kazalište je neizmjerno bogato kvalitetama i vještinama. Otvoreno je i za brojne gostujuće umjetnike, iako stvaralac u kazalištu nikad nije gost, nego domaćin. I mislim da čak i novaca ima dovoljno, a volio bih da naše kazalište više koristi kapital i znanje školovanih producenata i organizatora s odjela produkcije na ADU.
Kada se osvrnete na sve naslove koji su prijavljeni na Festival glumca ove godine, koliko je šarolik ponuđeni repertoar te nedostaje li određenih naslova u hrvatskom glumištu?
Kao što smo zapeli u ratu i ratnim temama, žao mi je što kazalište više ne obrađuje te strašno bolne teme, koje još uvijek čekaju katarzu. Imamo priče i ljude za deset holivudskih Oskara, a ignoriramo ih.
Imate li kao glumac u stalnom angažmanu prilike zaigrati u kazalištima koja nisu Vaša matična kuća i na neovisnoj sceni te jeste?
Obzirom na moju doskorašnju veliku zauzetost u Gavelli, i na to da ne pripadam klanovima, i ne uklapam se u medijski poželjan tip bulimične androginije, nemam ponuda sa strane. Imao sam u posljednjoj godini jedan dan snimanja serije. Hvala im, ipak. Obzirom na moj društveni i politički angažman, i na to da se borim protiv korupcije, lopovluka i gluposti u društvu i struci, uskraćeno mi je i sudjelovanje u novim projektima u Gavelli. Imam puno planova i razvijam svoju kazališnu i filmsku produkciju, imam izuzetne suradnike i ljude koje želim otkriti i predstaviti. Sinkroniziram crtiće u Livadi i uživam u svijetu mašte i bajke.
