VINKOVCI, Rimokatolička (zapadna) crkva, kao i neke pravoslavne crkve, koje koriste novi kalendar, obilježavaju Božić 25. prosinca Međutim, istočne crkve koje koriste Julijanski kalendar slave ovaj blagdan 7. siječnja.
Iako je Uskrs najznačajniji kršćanski blagdan, za Božić se ima običaj reći da je najradosniji, a prethodi mu Badnjak. Vinkovački paroh Predrag Azap kaže kako je za svakog pravoslavnog domaćina čija se pupčana vrpca koja ga vezuje za korijene, tradiciju, vjeru i postojanje nije prekinula, Badnjak duhovni sinonim čovekoljublja.
“Već u ranu zoru, po starom srpskom običaju, nekada se pucanjem iz prangija objavljivao odlazak u šumu po badnjak. Prije sječe se drvetu nazove „dobro jutro“, čestita mu se praznik i zamoli da donese zdravlje i sreću porodici. Drvo koje se zasjeca sa istočne strane, jer treba da padne na istok, posipa se žitom. Dok ga sječe, domaćin se trudi da se „drvo ne muči“, pa ga snažnim pokretom ruke obori iz prve”, navodi Azap.
Badnjake-hrastovo drvo donosi se potom kući i naslanja se na ulazna vrata doma.
“Ako je svjetovno ime našeg svetitelja Svetog Save, Rastko – onda drvo rast, ili hrast, koje Srbi potpaljuju u večer pred dan Kristovog rođenja moleći se za zdravlje i dobrobit porodice – za srpski narod ima neprocjenjiv značaj”, kaže.
Dodaje kako unošenje slame i simbolika paljenja badnjaka dočarava one pećine i štalice gde su pastiri naložili vatru da bi zagrijali prostor gde je Krist rođen. U pravoslavnom se domu ispred kućnog sveca, u krugu porodice upražnjava posna večera, pjeva se božićna pjesma „Roždestvo Hristovo“ i izmoli se Oče naš.
U jutarnje sate se odlazi na jutarnju liturgiju, na kojoj se članovi porodice pričeste.
