Nemaju gdje prodati svoje lubenice pa ih bacaju

Foto: Suzana Ćurdo

SOLJANI, Suočen s činjenicom da ne može prodati lubenice sa svojih njiva Antonio Gvozdič iz Soljana odlučio je 25 tona lubenica baciti. O tome je na društvenim mrežama podijelio i video o tome gdje je naveo:

„Gdje pronaći volju za ostanak u ovoj državi i bavljenje poljoprivredom kada u 20. godini svoga života doživljavaš ovakve stvari? Preko 25 tona lubenica danas smo morali baciti jer ih jednostavno nemamo kome prodati,. U trgovačkim lancima se prodaju lubenice iz Maroka, Albanije, Grčke i ostalih zemalja. Razmislimo malo što kupujemo pa će i oni razmisliti to će prodavati. Čitajmo deklaraciju proizvoda, kupujmo domaće proizvode jer je to jedini način za spas hrvatske poljoprivrede“, stoji u objavi na Facebooku.

Predsjednica nedavno osnovanog Klastera proizvođača lubenica Suzana Ćurdo kaže kako to nije usamljeni slučaj, a da je jedini problem tome što nemaju kome prodati svoje lubenice. Pojašnjava i kako proizvođači imaju sklopljene ugovore s raznim trgovačkim lancima ali i da su njihova skladišta prepuna te da više ne otkupljuju lubenice. Ne zna se je li razlog tome loše vrijeme ili pak nešto drugo. Tvrdi i da ne stoje priče da su domaće lubenice skuplje od uvoznih jer cijenu diktiraju trgovački centri.

„One koje smo ubrali trule i moramo ih baciti. Već sada na njivi imamo tone novih zrelih lubenica koje za sada nemamo kome prodati. Dotjerani smo do zida i nemamo izlaza. Problem je što nemamo skladišta i hladnjača gdje bi ih držali pa sada ih moramo bacati. Upravo je izgradnja skladišta i hladnjača jedan od ciljeva našeg klastera“, rekla je Ćurdo.

Dodaje i kako se bilježe velike štete koje će umnogome otežati poslovanje poljoprivrednika. A do kada projekti izgradnje hladnjače i skladišta ne budu završeni nepoznato je koliko će domaćih lubenica, kao i drugih poljoprivrednih proizvoda, biti bačeno jer nema tko da ih otkupi. U isto vrijeme nepoznato je i koliko će poljoprivrednika odustati od proizvodnje.