Sijanje Božićne pšenice dugačka je tradicija pretkršćanskog porijekla, kao simbol obnove života i plodnosti.
Predanja kažu da je običaj sijanja pšenice vezan uz bijeg Svete Obitelji. Kada je Bogorodica, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila seljaka koji je na njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tuda prošli, ali onda kad je sijao pšenicu. Kad su progonitelji stigli, pšenica je začudo, izrasla velika i gusta zbog čega su vojnici odustali od daljnje potjere misleći da je to bilo davno.
Pšenica se sije 13. prosinca na dan Svete Lucije koja slovi kao navjestiteljica boljih vremena jer su nakon toga dani sve duži. Zbog toga je u narodu zaživjela uzrečica “sveta Lucija, mrak ubija”.
Prvi korak je pšenicu staviti u malo vode i ostaviti preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Treba pronaći odgovarajuću posudu u koju ćete posijati pšenicu. Najpraktičnije su plitke posude, najbolje u tanjur gdje stavimo tanji sloj vate (oko 1 cm), a na nju toliko pšenice da napravimo sloj debljine 1-2 cm. Pažljivo polijemo vodom, toliko da navlažimo vatu koja će pšenici davati potrebnu vlažnost. Svaki dan je potrebno dodavati vodu. Nakon nekoliko dana pšenica će niknuti, a posudicu s pšenicom treba držati pokraj izvora svjetlosti, najbolje prozora.
Do Božića će pšenica lijepo izrasti i biti lijepa dekoracija stola. Kada poraste toliko da se počne presavijati možemo je dodatno učvrstiti trobojnom trakom ili kakvim simpatičnim čipkastim papirom kojeg omotamo oko njenog donjeg dijela.
Nakon Božića ne bacajte pšenicu već njome nahranite ptičice.
Narodna vjerovanja kažu da gustoća, boja i sočnost izniknulih vlati pšenice pretkazuju bolju ili lošiju žetvu. Znači ako je gusta, pune boje i čvrstih vlati bit će dobra žetva ili preneseno, vama će biti bolja, zdravija i uspješnija godina.
Izvor: uredisvojdom.com
